Sklonosti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez obzira je li čovjek mudar ili neznalica, tako dugo dok
tijelo traje njegove se funkcije odvijaju u skladu s njegovom prirodom.
Utjelovljena osoba također odgovarajuće funkcionira u svijetu, vezano
ili nevezano. Razlika između tog dvojeg leži u mentalnim sklonostima.

Sklonosti su suptilni otrovi svijesti kao i sve automatske navike koje truju um. To
su duboki i snažni utisci koji oslabljuju snagu volje da se nastavi
duhovni rast koji vodi oslobođenju od okova privida. U svakom ljudskom
biću razum i osjećanja surađuju s radošću (u čistoj svijesti), sve dok
um ne zavede zmijska energija životinjskih sklonosti.

Ono što se stalno ističe je svojstvo uma koji racionalno ne
može razumjeti tj. prodrijeti u konačnu misteriju prirode atme (duše,
jastva, sepstva), ili prirode samog uma. Sposobnost duhovnog
uvida dostupna je samo čistom, meditativnom umu, u kojem su svi
modaliteti, uključujući intuiciju i analitički diskurs, dovedeni u
stanje savršenog jedinstva i sklada. No, svakom je dana sposobnost ili
sjeme da umirenim umom ispita pomnjivo – što nije “ja”, što nije
“moje”.
Ukoliko se bojite određene osobe, ne možete je voljeti.
I tu osobu ne možete ni vidjeti jer vam vaša čuvstva zaklanjaju
pogled. Međutim, isti je slučaj kada vas netko privlači. Kada se pojavi
prava ljubav, nitko vam se više neće sviđati, niti čak ne sviđati u
uobičajenom smislu riječi. Vidite ih jasno i reagirate ispravno. Ali na
našoj ljudskoj razini ono što vam se sviđa ili ne sviđa, vaše
sklonosti, ono što vas privlači, itd. i dalje će vam nailaziti kao
prepreke na putu.
Zato morate biti svjesni svojih predrasuda, onoga što vam se sviđa, ne
sviđa, ili vas privlači. Sve to je prisutno u vama – tako ste
uvjetovani.
Nezadovoljstvo je oblik patnje (neznanje) izraženo promjenljivim osjećajima i relativno ga se lako prepoznaje.
Svaki puta kada se osjećamo frustrirani iznevjereni, izdati stvarima
koje se ne odvijaju po “našim” očekivanjima, nalazimo se usred patnje i
dozvoljavamo jednoj nesvjesnosti navici da ovlada nama. Odgovor se
nalazi u vlastitom srcu. Biti svjestan napetosti koje izranjaju iz
nutrine znaći da razumijemo koji su uzroci svih podijeljenosti,
poput činjenice da jedan dio nas želi učiniti jednu stvar dok drugi
želi nešto drugo. Ne možemo u isto vrijeme podržavati neznanje,
privide i duhovno se uzdizati. Svi smo iskusili ovaj sukob između
prirodnih uvjetovanih potreba i ideala koje često smatramo
neostvarivima u životu, zbog vlastite slabosti i vezanosti. Ako težimo
postići izvjesne duhovne ideale koje je moguće ostvariti jedino u
odsustvu iluzije onda slijedimo u skladu misli riječi i djela. Svi
imamo prirođenu težnju za “nečim višim”, ili boljim – za ispunjenijim
životom, sa više stvarnog zadovoljstva, mimo sitnih vlastitih briga.
Snaga samskâra, prirođenih sklonosti kao i djelovanje odražava
se i doživljava ne samo u ovom životu već isto tako i u budućim
rođenjima. Prirođena sklonost predstavlja odbacivanje zla i njegovanje
dobra u mislima, riječima i djelima.
Ako je sve relativno (to jest, nije cjelovito, potpuno, nije istina),
tada su relativni i naši postupci, naše sklonosti, naši međusobni
odnosi, i mogu se okončati kada god se to nama prohtije, kada god nam
više ne budu po volji.
Dvojnost uzrokuje strah.Ono sto se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa,
maste, osjećaja, poriva i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese
svjetiljka, “zmija” nestaje i uže se vidi onakvo kakvo uistinu jest.
Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o Apsolutu (brahmajnà-na),
nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

stine koje učimo treba prihvatiti i ostvariti kroz praksu –
čineći ih dijelom svog vlastitog i osobnog iskustva, jer na taj način
ostvarujemo duboko preobražavajući učinak što ga Istina, vrši na našu
svijest.
Ako u trenutku smrti težite ugoditi jeziku, to je dokaz da je jezik bio
gospodar vašeg života. No, ako se žena u trenutku smrti sjeti pomaziti
dijete, Samskara (sklonosti i djelovanja) ljubavi djeteta prevladavaju
u njoj. Pravi rezultat života je ono što vam dolazi u sjećanje prilikom
posljednjih trenutaka vašeg života. Smrt je neizbježna za sve.
Usmjerite svoj život prema Samskari za koju osjećate da je najbolja za
posljednji trenutak. Čvrsto usmjerite svoju pažnju prema tome danju i
noću. Uključite se u putovanje života s dobrim željama za sve, tražeći
društvo dobrih i pobožnih ljudi.



Držite svoj um uvijek usmjeren na Boga, (Svjesni sebe). Sve
sklonosti su smetnje na putu znanja, uz svjesno probuđenje (božja
milost) i uz otklanjanje /vasana/ tendencije i impresije iz prošlih
života mi usvajamo razumijevanje duhovnih vrijednosti. Važno je
shvatiti da ljubav koju pokazujemo prema vanjskim objektima i formama,
nije stvarna ljubav. Stvarna ljubav uvijek boravi u Sebstvu /atmi/.
Objekti ili osjećanja ili misli i doživljaji, kao i iskustva u
meditaciji samo su mentalni pojmovi. Pridržavajući se zapovijedi mudrih,
čovjek treba strpljivo čekati savršenu zrelost koja dolazi u svoje
pravo vrijeme. Spriječiti negativne sklonosti proučavajući mudro znanje
koje s vremenom poput nektara i sam postaje. Postojano živeći prirodu
istine, znajući da “je sve samo odraz”. Probudi se iz drijemeža
neznanja. Probudi se i teži prestanku starenja i smrti.

Kao što je mudračeva prošla karma uzrok njegovih sadašnjih
aktivnosti, zar impresije (vasane tj.latentne sklonosti) koje su
uzrokovane njegovim sadašnjim aktivnostima neće prianjati za njega u
budućnosti?.Samo onaj tko je slobodan od svih pritajenih težnji
(vasana) je Mudrac. Pošto je tako, kako mogu na njega utjecati težnje
karme, kad je on potpuno nevezan za aktivnosti.

Isto kao što se slike pojavljuju na platnu sve dok film baca
sjenke kroz leću, pojavni svijet se nastavlja pojavljivati za pojedinca
u budnom stanju i u stanju snova sve dok postoje pritajene mentalne
impresije (tj. skrivene sklonosti). Kao što leća uvećava
sićušna zrnca na filmu na ogromnu veličinu i u vidu brojnih slika koje
se prikazuju u jednom trenutku, tako um uveličava težnje slične
izdancima u vidu misli koje su kao drvo i u jednom trenutku prikazuje
bezbrojne svjetove. Opet, kao što je samo svjetlost svjetiljke vidljiva
kada nema filma, tako samo Jastvo sja, bez trostrukih činitelja, kad
su u stanjima dubokog sna, nesvijesti i samadhija odsutni mentalni
koncepti u obliku težnji (sklonosti, tendencija). Isto kao što
svjetiljka osvjetljava leća itd., ostajući nedirnuta, Sebstvo
osvjetljava ego (ćidabhasa) itd.,dok samo ostaje netaknuto.
Sve zamisli nastaju kada duh, potican sklonostima, teži nesšto postići.
Rezultat djelovanja se tada pripisuje njemu. Kada isto djelovanje
donese iskustvo ostvarenja, nastaje zamisao “ja uživam u ovom”.

Mudar čovjek, čak i dok djeluje u ovomu svijetu, nije vezan
za plodove djelovanja. On dopusta da se djelovanja dešavaju u njegovu
životu, no ne vezuje se za njih, bez obzira na rezultat. On rezultat ne
smatra drugačijim od svojega sebstva. Ali takav stav nema onaj tko je
utonuo u promjenjiva mentalna stanja.

Sklonostima i navikama prosto robujemo. Ne samo sto o prirodi svojih sklonosti ne razmisljamo, vec ih i ne posmatramo kao prepreke samorazvitku u smislu prevazilazenja vezanosti, kako to posmatra istok. Naprotiv, tezimo i koristimo svaku mogucnost da ih, jednako kao psihicku ili fizicku potrebu zadovoljimo i u njima uzivamo. Ova opsta pomama za uzitkom i podredjenost uzivanju, mora da degenerise. Napor bilo koje vrste, pa i onaj u njihovom razumevanju, a time i prevazilazenju prosto se izbegava. One koje rezultiraju kreativnoscu vise nisu sklonosti u uzem smislu. Zato se pitam zar odredjene sklonosti nisu istovremeno i putokazi o samoostvarenju?
 

Mozda zato sto ne pripada Tvojoj religiji u smislu da se ne uklapa u poimanje Bozijeg, odnosno duhovnog.

Ono sto prihvatam jeste da (bez obzira na veru i nivo znanja neke osobe) posebne supstance u telu (pr. adrenalin koji povlaci na akciju, dr. za osecanje ne/zadovoljstva...) proizvode odredjenu reakciju, moze biti i automatska (npr. eliminacija bola i nadljudska snaga kod smrtne ugrozenosti). Znanje o tome (naucno), naravno i uopste, cak i informacija u pravom momentu,  pomaze razumevanju, pa moze ubrzati ili olaksati shvatanje o sebi i ljudskoj potrebi da veruje, kakva je svrha zivota coveka...  jer se ne svrza sa njemu neobjasnjivim zbog nedostatka znanja.
Da svest i na ovom osnovnom, telesnom nivou ima fantasticnu ulogu i u tim automatskim odgovorima organizma, govori podatak da u nesvesti covek ne oseca bol, odnosno da ce se onesvesti kada mu bol vise nije podnosljiva. Ovo je reakcija kad dozivljava ne samo pretesku fizicku, vec i psihicku bol... sto nije poenta, ali moze da ima veze sa ovom nasom pricom.

Biti sa Bogom, u smislu cuti, postovati i ciniti po volji Stvoritelja, biti u istini i ljubavi prema okruzenju (npr. prema bliznjim - jer nismo kadri za agape),veri, u pozitivno i kreativno, zato sto tako osecamo, ili uzvisenom tezimo iz svoje unutrasnje prirode, pomaze u upoznavanju i dostizanju ravnoteze i mira, nuznih za samorazvoj, razvoj svojih potencijala, svesti. Ako je nekom draze - moze se bar prihvatiti zakonitost uzroka i posledice, kao i to da onaj koji ima moc da misli, razume i oseca, ne moze/ne treba te svrsi date bisere da podredi samo samozadovoljstvu, vec i naporu za vise vrednosti i spoznaje kao osnov za doprinos da njemu i okruzenju bude bolje. Uostalom, u cemu god da smo dobri, sto je to razvijenije, toliko je i nas doprinos bolji. U tom smislu, svima nam je blisko i razumljivo da nas sklonosti, bez obzira na kulturu i religiju, ili veru, cak i znanje mogu sputati na tom putu (postujem i cinjenicu da puko znanje ako je potpuno neempirijsko i/ili neprimenjeno nema svrhu, mrtvo nicem ne sluzi).

Opet kazem, ako smo skloni nekoj strasti, ova nas podredjuje svom zadovoljenju, pa je to na sopstvenu stetu, jer u toj prici ne mislimo/ne tezimo  cak ni prihvacenom moralnoj, a kamo li visoj vrednosti. Zbog nje mozemo znatno ugroziti zdravlje i svoje najblize.

Mozda je poenta u preciznom opredeljenju sta je za koga sklonost. Licno sam daleko od nirvane, jer spadam u kategoriju duboko vezanih bica, sto smatram za veliki broj ljudi, ustvari svih koje poznajem. Odoh daleko u laickom nagadjaju, no neka ide :)

trag ::

Mozda zato sto ne pripada Tvojoj religiji u smislu da se ne uklapa u poimanje Bozijeg, odnosno duhovnog.

Moguće je ....Ponovo moram biti iskren ,ali ovoga puta i prema tebi i prema sebi.Evo priznajem da nisam razmišljao zašto sebe nisam vidio u citiranom tekstu ,ali sam osetio da ja ne pripadam tome "filmu".Ima trenutaka  kada čovjek na neke pojave reagira , jer cjeni svoj život ,cjeni ono što je proživeo i to iskustvo uz nadogradnju sopstvenim izborom prirodnih zakonitosti,ocjenjuje da li mu je nešto prihvatljivo ili ne .Razne religije su uzimale za pravo da definišu "poimanje Božijeg "  pa se  i po tome mogu videti razlike ,ali izjednačiti Božije i duhovno znači oduzimati pravo na duhovnost onima koji to dvoje vide različito.. Karikatura ispod teksta koji nism mogao prihvatiti definiše moj stav na simboličan način. Ako ni ovo nije dovoljno kao jasan moj stav prihvatam obavezu da to objasnim na prihvatljiv način.

Mozda nemam istinsko razumevanje duhovnog, ovako plava i duhovno nedoradjena/neostvarena, ali ono bar teoretski, skoro sam sigurna da niko coveku ne moze oduzeti duhovno. Ovo, zato sto smatram da je to njegov prirodni deo. Npr. sama cinjenica da neko potencira svoju veru, odnosno religiju, na stetu drugih, mora biti pokazatelj njegovog niskog, odnosno malo osvešćenog duhovnog nivoa. Po ovom sto sam malo "zagrebala" meni se cini da svako duhovno ukazuje na ista poimanja, samo sto su im putevi saznanja razliciti. Eto.

...na sve ovo cu reci samo sledece...koliko ljudi,toliko sklonosti..cilj iliti svrha vere nije da ubedjujemo one koji ne veruju vec da im pomognemo da shvate da treba da veruju..mozhda neke stvari deluju kao da su nepravedne ali nedokuchivi su bozhji putevi..

Nedokucivi bas. Evo jedan sicusan, iskustveni zakljucak - kada smo suoceni sa nama najtezim - nema utehe do Bozije. To je sigurno tako!
Osim toga, upravo to suocavanje pred nos nam postavii gomilu sopstvenih promasaja u dosadasnjim stavovima, uverenjima i prioritetima u zivotu - slepcima. Zato oprezno u zaricanjima, tugama, strahovima, sve je to sitnina, obicno zrnce peska u Sahari, trice i kucine pred velicinom Bozjeg puta. Eto, Ljubim ja Vas.

trag ::

Nedokucivi bas. Evo jedan sicusan, iskustveni zakljucak - kada smo suoceni sa nama najtezim - nema utehe do Bozije. To je sigurno tako!

Ne polemišem sa autorom citiranog teksta ,već sa smislom teksta ,gledano  kroz moj stav o teologijii . Da budem kristalno jasan,da ne ostavljam mogućnosti bilo kakvog nagađanja ,poslužit ću se prihvatljivim objašnjenjima za neke pojmove . Za početak da  utvrdimo što  se podrazumjeva pod pojmom  teologije ?

Riječ „teologija“ dolazi od dvije grčke riječi koje zajedno znače „nauk o Bogu.“ Kršćanska teologija je, jednostavno rečeno, pokušaj razumijevanja Boga koji se objavio u Bibliji. Ni jedna teologija nije u stanju u potpunosti objasniti Boga i njegove putove, jer Bog je beskrajno i vječno uzvišeniji od nas. Prema tome, svaki pokušaj da ga opišemo imat će svojih nedostataka (Rimljanima 11,33-36). Usprkos tome, Bog želi da ga poznajemo onako kako možemo, a teologija je umjetnost i znanost poznavanja onoga što možemo znati i razumjeti o Bogu na organiziran i razumljiv način. Neki ljudi izbjegavaju teologiju jer vjeruju da donosi podjele. Međutim, kada teologiju shvatimo na pravilan način, ona zapravo ujedinjuje. Pravilna, biblijska teologija je dobra; ona je učenje Božje riječi (2. Timoteju 3,16-17).

Dakle, proučavanje teologije nije ništa više nego uranjanje u Božju riječ kako bismo otkrili što je Bog otkrio o sebi. Kada to činimo, dolazimo Njemu kao Stvoritelju svega, kao Održavatelju svega i kao Sucu svega. On je Alfa i Omega, početak i kraj svega. Kada je Mojsije upitao tko ga šalje faraonu, Bog mu je odgovorio: „JA SAM KOJI JESAM“ (Izlazak 3,14). Ime JA JESAM označava osobnost. Bog ima ime, baš kao što je i drugima dao ime. Ime JA JESAM odnosi se na slobodnu, svrhovitu, samodostatnu osobnost. Bog nije vječna sila ili kozmička energija. On je svemoguće, neovisno i samostalno Biće, koje ima um i volju, kao i „osoban“ Bog, koji je sebe objavio čovječanstvu kroz svoju Riječ i kroz svoga Sina, Isusa Krista.

Proučavati teologiju znači znati Boga kako bismo ga bili sposobni proslaviti kroz našu ljubav i poslušnost. Zapazite kako stvari trebaju napredovati: moramo ga najprije poznavati da bismo ga mogli voljeti, a moramo ga voljeti prije nego što možemo imati želju pokoravati mu se. Stoga, poznavanje, ljubav i poslušnost Bogu neizmjerno obogaćuju naš život utjehom i nadom koju On daje. Loša teologija i površno, netočno razumijevanje Boga samo će pogoršati naš život, umjesto da nam donese utjehu i nadu za kojom čeznemo. Znanje o Bogu je izrazito važno. Ponašamo se okrutno prema sebi ukoliko pokušavamo živjeti u ovom svijetu bez spoznaje o Bogu. Ovaj svijet je bolno mjesto, a život u njemu često nas razočara i donosi nam neugodnosti. Odbacite teologiju i osudili ste se na život bez ikakva smisla i usmjerenja. Bez teologije, uzalud trošimo svoj život i gubimo naše duše.
 Ako se sa ovim slažete onda ste vjernik. Ja iskreno se sa ovim nemogu složiti jer ostavlja dosta praznina ,a  nameće  slepo vjerovanje  u pojave i odnose koji su zadani.Zato je meni i utjeha koja proističe iz ovakvog odnosa manje prihvatljiva u odnosu na onu riječ ili postupak od stvarnog prijatelja . Ja živim  na ovaj način i ne vidim nikakve potrebe da bilo šta mjenjam ,jer  iskustvo mojih prijatelja koji  žive kao vjernici daje mi  za pravo da je moj odnos bliže stvarnosti  i postupci  životniji .

Filosofija i religija su ljudske tvorevine. Posebne ne bi trebale biti, jer bi jedinstvene, uz pomoć nauke, svi mi mogli biti bliži Bogu. Vise je ljudi u proseku, ili ispod njega, malo je onih koji su iznad toga napredovali. Definisanje Boga je kamen spoticanja po meni, ako nista drugo ono zato sto se pokušava definisati nedostizno. Svest o svemu pojavnom, kreaciji, svemu sto nam izaziva divljenje, a nije lično, kao i o ljubavi kao kruni svega sto smo smrtni kadri osetiti i naslutiti, je jedan od puteva ka Njemu. Eto.