Leksikon filozofskih pojmova

A

agnosticizam - učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje apsolutnog. Uči da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti

aksiologija - filozofska disciplina o vrednostima. Vrednosti ne postoje kao realnost, nego važe, vrede, a važenjem se bavi um

aktivizam - svjetonazor koji nadređuje praksu teoriji i ističe ulogu akcije za ostvarenje vrijednosti općenito

aktualizam - učenje koje naglašava da je sva materijalna i duhovna stvarnost neprekidno mijenjanje, zbivanje, proces (akcija).

alijenacija - otuđenje. u filzofiji kao otuđenje čovjeka, gubljenje i negiranje njegova biti. Suprotno ozbiljenju i potvrđivanju. Vrlo važna ketegorija kod Marxa koji alijenaciju smatra središnjim problemom čovjeka u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju

amoralizam - učenje da ne postoje nikakve realne niti opće moralne vrijednosti.

anarhizam - bezvlašće. u filozofiji politike učenje koje traži nepostojanje bilo kojeg državnog ili pravnog poretka na Zemlji. izvorno nastao u Rusiji kao daljnja razrada komunističkog društva.

antropocenrizam - svjetonazor da je čovjek središte Svijeta, u antičkoj filozofiji izraženo mišlju čovjek je mjera svih stvrai

apologeti - branitelji. u ranom kršćanstvu apologeti su bili branitelji važnosti vjere za religiju. nastaju kao reakcija na gnostike koji su spoznajom pokušavali doći do odnosa vjere i razuma. najpoznatiji apologet bio je Tretulijan koji je tvrdoglavo htio odbaciti svaku povezanost religije i filozofije. takav stav najbolje je odrazio mišlju: vjerujem zato što je apsurdno

apsolut - beskonačan, vječan, prvi temelj Svijeta, najčešće povezivan s božanstvima

askeza - odricanje bilo kakvih metarijalnih uživanja. životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih kršćanskih redova

ataraksija - stanje bez emocija, duhovni mir. vrlo čest religijski ideal antičkog doba

ateizam - svjetonazor koji negira postojanje bogova, božanstveng i bilo kakvih nadprirodnih sila.

autarkija - samodostatnost. biti sam sebi dovoljan bez neophodnih vanjskih potreba. največi životni ideal kod stoika

B


biće- to što jest. ono što postoji, bez obzira je li dostupno osjetilima ili nije.

bit - ono po čemu jest to što jest. istinska i opća priroda jednog bića, stvari

bitak - ono po čemu jest sve što jest. šablona svemira, bit bića kao bića, ono po čemu bića jesu

bivanje - u najopćenitijem smislu promjena, zbivanje, događanje, mijenjanje. prvotno izraženo u misli Heraklita: sve teče

budizam - filozofsko-religijsko učenje indijskog princa Siddharte Gautame, poslije nazvanog "Buddha" (prosvijetljeni). Polazi od "4 plemenite istine": istina o bolu, istina o nastanku bola, istina o prestanku bola i istina o putu koji vodi do prestanka bola. Četvrta istinia odnosno put ima osam "faza": ispravni nazori, ispravne namjere, ispravni govor, ispravna djelatnost, ispravan način života, ispravan napor, ispravna pažnja, ispravna meditacijska sabranost. Budizam naglašava jednakost svih ljudi, žestoko osuđuje indijski društveni poredak po kastama i odbacuje religioznu askezu.

D


definicija - (lat. definitio = ograničenje) sud kojim se jednoznačno i nedvosmisleno određuje sadržaj enkog pojma tako da bude razgovijetan. neki pojam se definira najbližim rodnim pojmom (genus proximum) i vrsnom razlikom (differentia specifica).

deizam - (lat. deus = bog) učenje da je Bog tvorac svijeta i moralni zakonodavac, ali svijetom ne upravlja već ga je ostavio ljudima i prirodnim zakonima. suprotno: ateizam, teizam, panteizam

determinizam - (lat. determinatio = određenje) učenje o općoj i potpunoj određenosti (determinaciji) svih pojava, bilo materijalnih bilo duhovnih. sve što jest posljedica je nekog uzroka i uzrok je nekoj drugoj stvari. ne postoji ni sloboda ni slučaj. izvorno potiče od Demokritovog učenja o atomima.

dijalektika - (grč. dialektike tekhne) umijeće vođenja razgovora, vještina provođenja kroz pitanja i odgovore, način iznalaženja istine razvijanjem unutarnjih proturječja do njihove očiglednosti. vrlo važna kategorija kod Hegela: dijalektika je zakonomjernost po kojemu se Svijet odvija, tj. po kojemu bitak ostvaruje samog sebe.

diskriminacija - (lat. discriminare = razlučivati) podjela po različitim svojstvima; postupak kojim se nekome oduzimaju prava zbog pripadnosti nekoj skupini ili zbog kakvog svojstva.

dobro - ono što treba biti. suprotno: zlo.

dogma - (grč. dogma = mnijenje, mišljenje, zaključak) stav koji je neopovrgljiv, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu točnost. u religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala. snagu dogma najčešće crpi iz nekog autoriteta.

doksa - prividno mišljenje, mnijenje. u Parmenida o svemu osjetilnome je moguće jedino mnijenje (doxa) a ne znanje (episteme); naziva ga i "mišljenje smrtnika"

društvo - ukupnost odnosa u kojima međusobno povezani (u-druženi) ljudi proizvode uvjete svoga opstanka i razvitka.

država - posebno organizirani dio društva koji, oslanjajući se na silu, načelno jamči sigurnost svih njegovih članova (o-država određene odnose među ljudima).

dualizam - (lat. duo = dva) učenje koje svu raznolikost pojava svodi na dva međusobno nesvodiva počela. npr. na duhovni i materijalni. u teologiji (zoroastrizam, srednjevjekovni patareni, bogumili, hugenoti, katari,...) naziv za učenje o dva praizvora, dobrom i zlom.

duh - ukupnost misaonih i stvaralačkih moći. duh je izvanjski prepoznatljiv jedino po svom osjetilnom ostvarivanju, opredmećivanju.

duša - cjelokupnost doživljajnih moći nekog živog bića.

dužnost - osjećaj obaveze; svijest o tome što u određenim okolnostima neizbježno treba učiniti. kao unutarnje doživljena obaveza da se nešto učini u skladu s određenim načelima, dužnost je u osnovi moralnog postupanja, te je tako jedan od temeljnih pojmova etike.

E

egoizam - (lat. ego = ja) sebičnost, samoljublje, sebeljublje, samoživost; pretpostavljanje neke vlastite koristi dobrobiti drugih ljudi, pa i općoj dobrobiti, čak i kad je to na opću štetu. suprotnost: altruizam.

egzistencija - (lat. existentia - opstanak; doslovno ''iz-stajanje'') opstanak, opstojanje, postojanje. za razliku od biti, esencije, kojom je mišljeno što nešto jest, pod egzistencijom je mišljeno samo to da nešto jest (neovisno o tome što je to).

egzistencijalizam - (lat. existentia - opstanak; doslovno ''iz-stajanje'') pravac koji naglašava čovjekovu egzistenciju (postojanja) kao jednokratnu, konačnu (Sartre: "povijesnu"). po Sartreu, kod čovjeka postojanje prethodi njegovoj biti, tj. čovjek nema unaprijed određenu bit, tek postojanjem slobodno određuje svoju vlastitu bit. Jaspers egzistenciju poistovjećuje sa slobodom kao "mogućnošću da postanemo ono što nismo".

eksplicitan - (lat. explicitus = izložen, izvijen, izmotan, izastrt) iz neke cjeline kao dio izvađen i izložen.

ekstaza - izlaženje izvan sebe. maksimalna sreća i ushićenje. u Plotina jedini "pravi" način spoznaje "Jednog", bitka, praizvora, "Svijetle točke", često poistovijećivane s Bogom

eklekticizam - Svjetonazor koji neka svojstva uzima iz različitih sustava. često povezan s površnošću.

emanacija - isijavanje, izviranje. po principu emanacije, sve što je udaljenije od "Jednog", bitka, Boga to manje jest, to više "gubi na biti"

emancipacija - (lat. emancipatio = otpuštanje sina ispod očinske vlasti) izlaženje iz podčinjenog odnosa spram nečega, oslobođenje od toga.

empatija - (grč. en = u + pathos = doživljaj, čuvstvo, raspoloženje) uživljavanje.

empirija - (grč. empeiria) iskustvo

empirizam - (grč. empeiria = iskustvo) filozofski pravac koji naglašava iskustvo kao prvenstveni izvor sveukupne spoznaje. ljudski duh je rođenjem tabula rasa (neispisana ploča) na kojoj iskustvo ostavlja tragove. ne postoje urođena znanja/spoznaje. osobito jaka empiristička tradicija (bila) je u Britaniji.

entelehija - ono što je poprimilo oblik prema svrsi. u aristotelovskoj filozofiji počelo života. entelehija je i formativni uzrok (oblik) i finalni uzrok (svrha) živog bića, stoga je život uvijek svrhovit.

epikurejizam - ateističko učenje antičkog filozofa Epikura da je smisao života ugoda, bilo tjelesna bilo duhovna. svaka stvar donosi i ugodu i bol, a um je vaga koja ih mjeri i proračunava "profit". Često povezivan sa ekstremnim hedoizmom

eristika - umijeće raspravljanja kojoj je jedini i osnovni cilj uvjeriti neistomišljenika da je u krivu. izvorno je razvili sofisti.

eros - (grč. eros = ljubav, želja, žudnja, strast, čeznuće za čim, stvaralačko počelo) zanos koji nekoga na nešto potiče; stvaralački zanos.

esencija - (lat. essentia ) bit. za razliku od pojma egzistencije kojim je mišljeno da nešto jest, pojmom esencije misli se ono što to jest.

esteticizam - shvaćanje da je umjetnost najviša vrijednost, pa čak i veća od istine same. najzornije prikazana u misli Nietzchea: život može dobiti na važnosti jedino kao estetski fenomen

estetika - (grč. aisthesis = osjećanje, čuvstvo, opažanje) filozofija lijepog, odnosno umjetnosti. bavi se biti lijepog u umjetnosti - u njenom stvaranju, doživljavanju i prosuđivanju.

etatizam - (franc. etat = država) u politici pravo nadmoći države nad bilo kojim oblikom društvenog zbivanja, osobito nad gospodarstvom.

etika - (grč. ethos = običaj, navada) filozofija morala. istražuje izvore i svrhu moralnog prosuđivanja. najosnovnija dva etička gledišta su autonomno: izvor morala je u čovjeku i heteronomno: izvor morala je izvan čovjeka

eudajmonizam - etičko učenje o sreći kao svrsi cjelokupng ljudskog djelovanja. dobro je ono što čini sretnim. ovo etički realističko gledište izvorno je došlo od Aristotela

evolucionizam - (lat. evolutio = razvijanje) općenito teorijsko promišljanje o nastanku stvari, bilo iz prirode, bilo iz društvenog života, kao neprekidnom razvitku. najpoznatiji evolucionisti su Darwin (biologija) i Spencer (sociologija, psihologija)

F

fatalizam - uvjerenje da je zbivanje u svijetu neizbježno unaprijed određeno. vrlo često izražen u ranim grčkim mitovima i tragedijama

fenomenologija - Kada je Kant završio svoju kritiku metafizike, zaključivši da je sve što uopće možemo spoznati s empirijskom sigurnošću fenomenalni svijet osjetilnog iskustva, a nikad noumenalni svijet stvari "po sebi", postavilo se pitanje: "Ali što mi to u iskustvu iskušavamo?" Fenomenologija predstavlja pokušaj odgovora na to pitanje, usredotočujući se na analizu načina na koji se stvari javljaju u našoj svijesti.

fetišizam - vjerovanje u čarobnu moć nekih predmeta prožetih mističnim silama. vrlo često izražen u primitivnih religija.

filozofem - (grč. philosophema) određena filozofska postavka, odnosno nauk.

fizis - priroda, pojavno, znano, cjelina svega što jest.

funkcija (lat. functio = služenje, obavljanje) djelatnost ili zadatak u okviru čega (organizma, ustanove, i sl.)

G

generalizacija - (lat. generalis = općenit, opći) uopćavanje. postupak kojim se iz niaz pojmova, zanemarujući ono u njima posebno, izvaja opće i bitno, te tako oblikuje općenitiji pojam. postupak kojim se od manje općenitih dolazi do općenitijih pojmova, a iz pojedinačnih slučajeva do općeg pravila.

gnoseologija - (grč. gnosis = spoznaja + logos = govor) spoznajna teorija. disciplina koja promišlja izvore i dosege metoda spoznaje

H

helenizam - povijesno-umjetničko razdoblje potaknuto osvajanjima Aleksandra velikog. karakterizira ga miješanja grčke filozofije s istočnjačkom tradicijom, vrlo često mističnom. u filozofiji daje naglasak pitanjima etike i sreće čovjeka

hedonizam - (grč. hedone = naslada, ugoda, užitak, zadovoljstvo) učenje po kojem je trenutni užitak jedino istinsko dobro.

hereza - krivovjerje. pojam vrlo često upotrebljivan u svrhu očuavanja moći dominantne religijske organizacije (npr. katoličke Crkve)

hermeneutika - (grč. hermeneutike tekhne = vještina tumačenja) prvotno vještina tumačenja napisanoga. U novijoj filozofiji metoda izlaganja i objašnjenja smisla uopće, pa i smisla bitka. Za Heideggera je fenomenologiija postojanja (Dasein) hermenutika u prvotnom značenju riječi kojom se označuje tumačenje (Sein und Zeit).

heteronomija - (grč. heteros = drugi + nomos = zakon, pravilo) izvanjsko određenje, po drugome uspostavljen red, ovisnost o zakonima koje je uspostavio netko drugi. suprotno: autonomija.

heuristika - (grč. heuriskein = nalaziti, naći, otkriti) nauka o metodama istraživanja novih znanja.

hilozoizam - učenje da je materija prožeta životom. izvorno od Talesa.

hipoteza - (grč. hypothesis = pod-postavka) početna pretpostavka od koje započinje objašnejnje nekog problema.

historija - (grč. historia = ispitivanje, vijest, znanje) istraživanje i rekonstrukcija prošlosti. različito: povijest.

holizam - nauk da je cjelina više nego suma svih svojih dijelova, da cjelina nije potpuno objašnjiva kao međudjelovanje njenih sastojaka, nego da su sastojci tek nesavršene apstrakcije iz cjeline.

humanizam - (lat. humanus = čovječan) svjesno razrađeni antropocentrizam koji, polazeći od poznavanja čovjeka ide za vrijednosnom afirmacijom čovjeka. kulturno-povijesni pokret na početku novog vijeka koji naglašava dostojanstvo čovjeka. prvi počeci humanizma javljaju se u Italiji (Dante, Petrarca)

humanost - (lat. humanus = čovječan) čovječnost, ljudskost. odnos prema ljudima prožet poštovanjem.

I

ideal - (grč. idea = lik, oblik, izgled) uzor, cilj; zamisao najvećeg savršenstva.

idealizam - (grč. idea = lik, oblik, izgled) filozofsko učenje koje ističe da su bitak i osnova svega ideje, praobrasci svega onoga što jest. često naglašava primat duhovnog nad materijalnim. najpoznatiji idealizam je Platonova ontološka koncepcija.

ideja - (grč. idea = lik, oblik, izgled) oblik, konfiguracija ili struktura nečega, koju je moguće razlikovati od tvari u kojoj je ozbiljena. spoznatljiva mišljenjem, pojmovno. s nominalističkog gledišta, ideje nemaju nikakvu realnost osim u našim umovima.

identitet - (lat. identitas = istost, istovjetnost) jednakost sa samim sobom. ukupnost onoga po čemu neko biće u različitim okolnostima ostaje u svojoj biti prepoznatljivo.

ideologija - (franc. ideologie, od grč. idea = lik, oblik, izgled + logos = govor) sustav društvenog vjerovanja, kojim se neki interes nastoji prikazati kao opći. vrlo često shvaćana kao iskrivljena, izokrenuta svijest - ideologija sebe redovito nastoji prirkiti kao ideologiju, te nastupa kao Istina.

idol - (grč. eidolon = lik, slika, sjena, utvara) predmet nekritičkog prihvaćanja, slijepog obožavanja.

imanentan - (lat. immanens = unutarnji) unutarnji, neizvadiv, neodvojiv. onaj koji je sadržan unutar nečega.

imoralizam - stajalište koje odbacuje vladajući moral i nastoji ga zamijeniti novim. bjelodani primjer imoralizma Nietzcheova je koncepcija natčovjeka.

implicitno - (lat. implicitus = upleten, uvijen, umaotan, uložen) ono što je u nekoj cjelini sadržano kao neizloženi dio.

implikacija - (lat. implicatio = zaplet, splet, zamršenost) obuhvat, veza, spoj; takva isprepletenost dvaju sudova da oni međusobno uvjetuju istinitost jedan drugoga. u logici je implikacija složeni sud u kojem istinitost onoga koj iprethodi (antecedens) nužno zahtijeva istinitost onoga koji slijedi (consequens) a neistinitost onoga koj slijedi nužno zahtjeva neistinitost onoga koji prethodi.

individualizam - (lat. individuum = nedjeljiv) svjetonazor koji pojedinca kao vrijednost nadređuje zajednici.

indoktrinacija - (lat. in = u + doctrina = nauk) navođenje na nekritičko prihvaćanje nekog nauka.

instrumentalizacija - (lat. instrumentum = sprava, oruđe, pomagalo) upotrebljavanje nekoga kao sredstva za postizanje nekakvog cilja; pretvaranje nekoga u sredstvo, u oruđe.

intelektualizam - općenito svođenje stvari na misaone kategorije. često povezan s zanemarivanjem, zapostavljanjem neintelktualnih djelatnosti.

inteligibilan - nadosjetilan, samo umom dohvatljiv.

intencionalan - (lat. intentio = napetost, težnja) koji nekamo teži, koji smjera ka nečemu, usmjeren.

interes - (lat. inter = među + esse = biti) ono što je po srijedi, zbog čega se nešto čini. korist, zanimanje za nešto (zbog nečega).

intuicija - (lat. intuitio, od in = u + tuere = gledati, motriti) neposredni uvid, izravno sagledavanje. neposredna spoznaja bez posredovanja razuma, odnosno razumski izvedenih dokaza. strogo gledano, spoznaja koja osim razumom nije posredovana niti osjetilima.

intuicionizam - (lat. intuitio = uvid) filozofski pravac koji ističe intuiciju kao glavnu metodu cjelokupne životne spoznaje. Samo intuicijom, neposrednim uvidom dolazimo do biti stvari. najpoznatiji primjeri intuicionizma je onaj od Bergsona tj. da se bit života može spoznati jedino intuicijom, izravnim uživljavanjem. u Descartesa intuitivna je spoznaja sebe. uslijed sumnje u bilo što: prirodu, Boga, tjelesnost, duhovnost,... spoznajem da je jedno sigurno: svjestan sam (cogito). spoznaja toga je intuitivna.

iracionalizam - svjetonazor koji odbacuje, negira bilo kakve intelektualne metode spoznaje. najčešće iracionalne metode spoznaje su voluntarizam i misticizam. u svakodnevnom životu naziv za bilo kakav svjetonazor intelektom neobjašnjiv.

ireverzibilno - (lat. irreversibilis = nepovratan) nepovratno, jednosmjerno, nepreobrtljivo. ono što se ne može odvijati u suprotnom smjeru od onoga u kojem se odvija. suprotno: reverzibilno.

iskustvo - neposredno doživljavanje, znanje stečeno neposrednim doživljavanjem.

izum - ono što je iz uma stvaralačkim činom postalo predmetom. različito od otkrića kojim se saznaje (od-kriva) nešto što je već nekako postojalo, izum stvara nešto novo.

izvjesnost - odsutnost nedoumice, misaona jasnoća, pouzdanost. stanje svijesti u kojem se nešto shvaća kao neprijeporno, spoznato, istinito. do izvjesnosti se može doći intuitivno ili dokaznim postupkom.

K

kalokagathia - (grč. kalos = lijep + kai = i + agathos = dobar) jedinstvo dobrote i ljepote. odgojni ideal antičkih Grka. ukazuje na izvornu povezanost lijepog i dobrog (i u nas se za nečije ponašanje kaže da je ''lijepo'', misleći na etičku vrijednost, a također za neko umjetničko djelo da je ''dobro'' misleći na estetsku vrijednost).

katarza - duhovno očišćenje od nepotrebnog. Aristotel naglašava katarzičnu svrhu tragedije kao djelatnosti koja ljude očišćava od afekata, emocija. radi se o svrsi kazališta da bolji nego što bijasmo iz njega izađemo.

kategorično - (grč. kategorikos = izričit) bezuvjetno, odlučno, nesumnjivo, besprizivno.

kauzalitet - (lat. causalitas = uzročnost) uzročnost, nužnost uzroka i posljedica.

koherentno - (lat. cohaerens = svezan, povezan, pripadajući) suvisao; sastavljen od međusobno pripadajućih, neproturječnih dijelova.

kolektivizam - svjetonazor koji nadređuje zajedničke, društve interese pojedincu. primjer krajnjeg kolektivizma su plemenska solidarnost i komunizam.

komunikacija - (lat. communicatio = općenje) zajedništvo. općenje, čin kojim nešto postaje opće. međusobno odnošenje, saobraćanje ljudi među sobom. međusobna razmjena poruka i obavijesti.

komunizam - (lat. communis = opći) zajednički naziv za različite pokrete koji su odbacivali privatno vlasništvo, ili ga nastojali ukinuti. u marksističkim naučavanjima komunizam je koncepcija idealnog društva za koje se tvrdilo da se već ostvaruje u nekim zemljama, ili da je već potpuno ostvareno (kako se svojevremeno tvrdilo u Sovjetskom Savezu).

konsistentno - (lat. consistere = postaviti se, ustrajati, mirovati) ustrajno, dosljedno. logički je to moguće samo ako je neproturječno: konsistentnost je bezuvjetni i najvažniji zahtjev za svaki aksiomatski sustav. skup aksioma je konsistentan ako se iz njega ne mogu izvesti dva proturječna suda.

kontemplacija - duboko misaono poniranje, udubljivanje u sebe. poznata je usporedba konteplacije sa "zrcalo Boga"

kontradikcija - (lat. contradictio = protuslovlje) proturječje.

konzervativnost - (lat. conservatio = čuvanje, održavanje) nastojanje za očuvanjem onoga što je uobičajeno, zagovaranje starih vrijednost, protivljenje promjenama u ime tradicije.

kozmopolitizam - svjetonazor da je čovjek "granin svijeta". ideji suprotnoj nacionalizmu bitno je doprinjela veličina i ogrmnost rimskog carstva i njegov pravni poredak. kozmopolitizam su posebno promicali stoici

kriticizam - (grč. krinein = lučiti, razlučiti, suditi, prosuđivati) gnoseološko gledište Immanuela Kanta: svojevrsna sinteza racionalizma i empirizma koja objašnjava spoznaju kao sintezu sadržaja i forme: objekt joj daje sadržaj, a subjekt oblik. Kant ju je izrazio mišlju:prikazi su bez pojmova slijepi, a pojmovi su bez prikaza prazni

kritika - (grč. kritike tekhne) vještina razlučivanja, umijeće prosuđivanja, razmatranje biti pojave. kritika ne pristaje na dano kakvim se nudi, nego nastoji doprijeti do njegove biti.

kultura - (lat. colere = obrađivati, njegovati, skrbiti se) ukupnost svega što je rezultat čovjekova povijesnog stvaralaštva, kao i djelatnost kojom se to obnavlja. kulturi se obično suprotstavlja priroda kao ono što čovjek tek zatiče.

kvaliteta - (lat. qualitas) kakvoća, vrsnoća, odlika. svojstvo kojim se neko biće odlikuje.

kvantiteta - (lat. quantitas) količina, kolikoća, veličina.

L

laž - svjesna neistina.

logika - (grč. logos = riječ, govor, razum, zakon) dio filozofije koji izučava ispravnost oblika misli.

logicizam - (grč. logos = riječ, govor, razum, zakon) filozofsko-logičko usmjerenje koje ističe logiku kao temeljnu filozofsku disciplinu. u 20. stoljeću razvija se logicistički pravac koji traži neovisnost logike od nauke o bitku (ontologije). Russell uvodi pojam "trećeg carstva čistih misli" želeći istaknuti da predmet logike nije ni realnost ni mišljenje.

logos - (grč. logos = riječ, govor, nauk, razum, pojam, razlog, dokaz, istina, zakon, riječ Božja) jedan od najvažnijih filozofskih pojmova, ali i različito poimanih u različitim filozofemima. nakon Heraklita, koji taj pojam uvodi, riječ logos u antici još koriste stoici u svom etičkom učenju. Filon Aleksandrijski, želeći spojiti židovska mistična učenja s grčkom filozofijom poistovjećuje logos s Riječi Božjom.

LJ

ljubav - snažan doživljaj privrženosti koji prati briga za predmet ljubavi, čija se dobrobit želi zbog njega samoga jer je on upravo u svojoj posebnosti to što se voli. stoga za razliku od sebičnosti, ljubav ne sadrži težnju k vlasti kojom bi se predmet ljubavi podredio vlastitoj volji.

M

majeutika - (grč. maieutike tekhne = primaljska vještina, vještina poroditeljstva) istraživački postupak u Sokrata. faza razgovora gdje nakon negativne faze (ironije) koja navodi sugovornika da posumnja u svoje stavove, učitelj iz sugovornika izvlači (''porađa'') istinu koju svatko nosi u sebi (kojom je ''bremenit'').

maksima - (lat. maximus = najveći, najviši) pravilo za život, načelo. mudra izreka.

marksizam - filozofski, politički i ekonomski nauk Karla Marxa i Friedricha Engelsa te njihovih nastavljača. osnovna misao marksizma mogla bi se sažeti u postavku da je čovjek biće prakse koje povijesno izgrađuje sebe i svoj svijet, no tako da svoje djelo u određenim okolnostima ne prepoznaje kao svoje nego kao nešto tuđe i njemu suprotstavljeno.

mašta - sposobnost oživljavanje doživljaja neovisno o izravnim osjetima. sposobnost slaganja, stvaranja novih cjelina od različitih dijelova prethodnih doživljaja ili misli.

materija - (lat. materia = građa, tvar; od mater = roditeljica) tvar. ono što je u vremenu i prostoru neovisno o subjektu koji bi to može ali ne mora percipirati.

materijalizam - (lat. materialis = tvaran) ontološki nauk koji uči da je u osnovi zbilje materija. duh i ideje su samo izvedeni oblici materije. izvorni začetnik materijalizma jest Demokrit sa svojim učenjem o atomima. Marx uvodi novi oblik materijalizma, tzv. socijalnog materijalizma (historijski materijalizam) tj. uvjetovanost društvenih oblika svijesti ekonomskim činiteljima.

mehanicizam - (grč. mekhane = umjetna sprava, stroj) nauk koji sve pojave u svijetu, uključujući i život i dušu, nastoji objasniti mehaničkim zakonima, odnosno fizikom i kemijom (koja je opet svodiva na fiziku). ključno je za takav pristup odbijanje bilo kakvog objašnjenja iz svrhe (teleologija).

metafizika - s one strane prirode. najosnovnija filozofska disciplina. proučava prve izvore, principe, uzroke onoga zbiljskoga, onog što jest.

metoda - (grč. methodos = put) postupak kojim se nastoji doseći neki cilj. smišljen postupak istraživanja, obrazlaganja i djelovanja uopće.

mimezis - oponašanje, imitiranje. Platon pojmom mimezis degradira umjetnost. nazivaći je "gorom od stvarnosti". umjetnost je mimezis, oponašanje stvarnosti, a sama stvarnost mimezis ideja, idealnog svijeta.

misticizam - svjetonazor koji naglašava tajanstveno, razumski neobjšnjivo, nadnaravno, intelktualno nedohvatljivo. jedini pravi način spoznaje jest stapanje s apsolutom, Bogom. često korišten pojam za okultizam tj. iracionalno, iskrivljeno, izvrnuto veličanje dijelova nekog učenja

mit - (grč. mythos = riječ, govor, priča) slikovita priča o postanku svijeta, bogova i ljudi.

mnijenje - nepouzdana i nedovoljno zasnovana misao o nečemu.

moć - ono po čemu neko biće nešto može ako za to postoje dovoljni uvjeti, ''možnost''.

mogućnost - ono što još nije i ne mora, ali može biti. otvorenost za buduće koje nije nužno (za razliku od prošloga).

monada - neprotežan jednostavni bitak. Leibnitz naziv koristi za ukazivanje da se svijet sastoji od beskonačno bitaka. monade još nazima i "duhovnim atomima"

monizam - (grč. monos = jedan) stajalište da se sva raznolikost pojava može svesti na samo jeno počelo (npr. materijalizam ili idealizam su monizmi). različito: dualizam, pluralizam.

moral - (lat. mor, moris = običaj, volja, pravilo; pl. mores = vladanje, ćud) skup nepisanih pravila koja određuju međusobne odnose ljudi i njihovo ponašanje. moral određuje što je dobro, a što zlo. moralno djelovanje je utemeljeno na svijesti o tome ''što treba biti'' (dakle, ne na činjenicama).

N

narav - skup bitnih svojstava nekog bića; ćud, osobine ličnosti.

narod - ukupnost ljudi povezanih osjećajem zajedništva na osnovi jezika, običja, vjere, tradicije, odnosno kulture uopće. na određenom stupnju političke organizacije, vezano za raspad feudalnog poretka, narod se uspostavlja kao nacija.

nauk - ono što netko naučava kao zaokruženo znanje ili vjerovanje.

nativizam - stajalište koje uči da su određene ideje, pojmovi, slike, predodžbe urođeni, "već oduvijek u čovjeku".

nihilizam - filozofski svjetonazor da ništa zbiljski ne postoji, a još manje da nešto možemo spoznati. općenito znači nepostojanje načela, principa, ideala, ponekad poputno amoralno stajalište

nominalizam - srednjevjekovno učenje da su svi pojmovi tek puki naziv koji smo pridodali nečem realnom, i da bez naših umova nikako ne postoje.

norma - (lat. norma) pravilo, propis. normativno je ono što nešto izričito propisuje. normalno je ono kako stvari u pravilu jesu.

nužno - ono što nikako ne može biti drugačije.

O

običajnost - svojstvo zajednice da ima i poštuje određene običaje, odnosno ustaljene načine života i djelovanja koji se kao takvi poštuju i prenose s naraštaja na naraštaj.

objašnjenje - postupak kojim se određuju odnosi među stanovitim pojavama, njihova međusobna uvjetovanost; postupak kojim se odgovara na pitanje ''zašto'' je nešto upravo takvo kakvo jest.

odgovornost - spremnost da se odgovara za učinjeno, spremnost da se u potpunosti snose posljedice svojih djelovanja.

ontologija - (grč. ontos = uistinu, doista, zbilja + logos = govor) filozofska disciplina koja istražuje ono po čemu jest sve što jest, bitak. ontologija pita o prvim uzrocima i počelima svega postojećeg.

ortodoksan - (grč. orthos = pravi + doksa = mnijenje) pravovjeran; onaj koji kruto bez kolebanja stoji uz neki nauk.

osjećaj - čuvstvo; intuicijom osviješten doživljaj određenog stanja duha.

osjet - doživljaj izazvan podražajem, djelovanjem na osjetilo (čulo).

osoba - ''o sebi'' postojeće samostalno ljudsko biće; samosvjestan subjekt. pojedinac koji ima izgrađenu osobnost, odnosno ono nešto po čemu se razlikuje od svih drugih jedinki.

otkriće - značajan nalaz, ili češće, značajan pronalazak (rezultat istraživačkog rada). otkriće se često brka s izumom, no otkriće može biti samo ono što jest na neki skriveni način i prije tog od-krivanja.

otuđenje - zbivanje u kojem nešto vlastito postaje tuđe. zbivanje u kojem nešto što pripada biti čovjeka postaje njemu tuđe i suprotstavljeno.

P

panlogizam- (grč. pan = sve + logos = razlog, um) Hegelovo učenje da je um (logos) osnova svega događanja u Svijetu. Logos se odvija i njegovo odvijanje se manifestira svim pojavama i stvarima.

panteizam - (grč. pan = sve + theos = bog) učenje da je Svijet prožet Bogom, da je Bog imanentan svijetu. Svijet i Bog su isto (Spinoza: bog ili priroda).

paradigma - (grč. paradeigma = uzor, primjer) obrazac, primjer, šablona. u znanosti: od znanstvene zajednice općeprihvaćeni obrazac pristupa predmetu proučavanja.

patristika - doktrine crkvenih otaca (pater) u svrhu obrana vjere od pogana i različitih kršćanskih sekti. nastala uslijed burnih društveno-političkih događanja i sveopćeg pada morala društva u rimskom carstvu

perfekcionizam - etičko učenje da je cilje svakog moralnog djeovanja savršenost, perfekcija

pluralizam - (lat. plures = mnogi) učenje da se meka cjelina sastoji više počela (naime više od dva - različito je monizam i dualizam). najpoznatije je pluralističko učenje Leibnizovo po kojemu postoji beskonačno bitaka (monada, duhovnih atoma).

počelo - pratvar, ono iz čega prvotno sve proizlazi, nastaje; izvorište, početak, praizvor svega.

pojam - misao biti predmeta.

pojava - ono što je dostupno opažanju.

pokus - postupak kojim se u nadziranim uvjetima izazivaju pojave radi njihovog proučavanja.

politika - (grč. polis = grad, država; politikos = građanski, državni, javni) svako nastojanje oko uređenja zajedničkog života ljudi; ukupnost djelovanja usmjerenih na upravljanje društvom, odnosno državom; skup javnih poslova vezanih za vlast i upravljanje državom.

posljedak - sud koji nužno slijedi iz dovoljnog razloga.

posljedica - ono što nužno slijedi iz uzorka.

potreba - ono što nedostaje; osjećaj nedostatka nečega nužnog za život ili za cjelovitost nečega.

povijest - tijek čovjekove stvaralačke preobrazbe svijeta; ono što je od sačuvano od zaborava ponajprije kao (pri)povijest.

pozitivizam - (lat. positivus = potvrdan, utvrđen) nauk smatra da se spoznaja mora ograničiti na ono što je moguće iskustveno provjeriti. izražava se najbolje mišlju Comtea: odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja. stoga pozitivizam kao zbiljsku spoznaju priznaje jedino iskustvene znanosti - pa takvom želi vidjeti i filozofiju. Bloch ovo stajalište naziva "žabljom perspektivom".

poziv - djelatnost kojom se netko bavi jer se upravo za nju osjeća pozvanim, na nju ga navodi vlastito unutarnje određenje, ''čuje unutarnji poziv'' na nju.



pragmatizam - (grč. pragma = djelo, radnja) nauk koji naglašava korist u ljudskom djelovanju isključivim mjerilom vrijednosti teorije. po Wiliamu Jamesu ideja nije ništa drugo nego plan djelovanja, a sud ima smisla jedino ako donosi praktičnu posljedicu. ovaj stav odražava duh američkog čovjeka, a Russell to naziva "ekstremnim pozitivizmom"

pravilo - stalan odnos.

pravo - ukupnost državnih i međunarodnih zakona i propisa koji određuju odnose među pojedincima i prema zajednici. također i ono što pravnoj osobi pripada po zakonima i propisima. biti u pravu = misliti ili izražavati nešto istinito.

predrasuda - o nekome ili nečemu unaprijed prihvaćen stereotipan sud, bez kritičkog propitivanja.

predestinacija - preodređenje. krajnje teističko gledište po kojemu Bog preodređuje sve, čak do te mjere da potpuno odbacuje slobou volje čovjeka. čovjek je potpuno bespomoćan u rukama Boga i ne može ništa protiv sudbine koju mu je Bog preodredio (predestinirao). predestnacija je bila predmet žestokog spora između Katoličke crkve i protestantizma.

predmet - objekt, ono što je postavljeno nasuprot svijesti (''metnuto-pred'' duh).

princip - (lat. principium = početak, izvor, temelj, uzrok) osnovni stav, načelo.

priroda - sve što postoji nezavisno od čovjeka, što je samo po sebi.

probabilizam - svjetonazor da nikakvo znanje nije sigurno, nego da je manje ili više vjerojatno (probabilno)

problem - (grč. problema = klisura, strma obala) teško pitanje koje treba riješiti. također i ono što otežava rješenje nečega.

prosvjetiteljstvo - pokret usmjeren na podizanje opće razine znanja. kulturni, posebno filozofski pokret Europe u 18. stoljeću, osobito u Francuskoj. odlikuje ga vjera u razum koji će - kako vjeruju prosvjetitelji - prije ili kasnije naći odgovore na sva pitanja koja se postavljaju pred čovječanstvo. u toj vjeri su francuski prosvjetitelji izradili Enciklopediju svog dotadašnjeg znanja i učinili ga dostupnim širokom krugu čitatelja.

proturječnost, proturječje - odnos dvaju sudova koji se međusobno isključuju. ono što se samo sebi suprotstavlja.

R

racionalizam - (lat. ratio = um, razum) spoznajnoteorijski nauk koji uči da je pravo mjerilo spoznaje razum. racionalizam ne negira iskustvo kao jedno od važnih metoda spoznaje, ali primat u spoznajnom procesu daje razumu. na Lockeovu empirističku tvrdnju da: ''Ništa nije u umu što prije toga nije bilo u osjetilima'', racionalist Leibniz odgovara: ''Osim uma samog''.

razlog - uvjet valjanog mišljenja; određena misao/sud o kojoj ovisi neka druga misao/sud. misao koja omogućava neki zaključak.

razmišljanje - raščlambeno mišljenje; mišljenje kojim se neki predmet pojmovno rašlanjuje.

razum - spoznajna moć duha kojom on zbilju fiksira u dijelove i u odnose među dijelovima.

realizam - (lat. res = stvar, realis = stvaran) spoznajnoteorijski pravac koji tvrdi da stvarnost (realnost) postoji neovisno o svijesti i da svijest tu realnost spoznaje. također, nasuprot nominalizmu, realizam spoznaje ne smatra pukim konvencijama, nego nečim što je doista stvarno.

redukcionizam - nauk da se cjelina načelno može svesti na jednostavne sastojke. najčešće se svodi na nauk kako se sve biološke i psihološke pojave u načelu mogu objasniti kao fizikalne i kemijske pojave. suprotno: holizam.

religija - (lat. religere = sabrati, skupiti, povezati, religio = zdušnost, povezanost oko nečega, vjera) vjeroispovijest; skup vjerovanja i postupaka kojim je određen čovjekov odnos s božanskom moći (ili božanskim moćima).

revolucija - (lat. revolvere = obrtati, natrag valjati) preokret, obrat, nagla korjenita promjena, prekid tijeka evolucije neke pojave koji rezultira bitno novom pojavom.

S

samosvijest - svijest koja ima za predmet samu sebe; svijest o samome sebi kao jedinstvenome ''ja''. prepoznavajući u sebi bitnog čimbenika svijeta, samosvijest je ujedno i svijest o vlastitoj vrijednosti.

savjest - svijest pojedinca o (ne)ispravnosti vlastitih čina. vrednovanje vlastitih djelovanja u odnosu na sebe i druge.

scijentizam - svjetonazor koji daje primat znanstvenom soznavanju Svijeta i eksperimentalnoj metodologiji, a filozofsko, religijsko i umjetničko gledište stavlja u drugi plan

sekularizacija - (franc. secularisation = posvjetovljenje, od lat. saecularis = stoljetni) pretvorba crkvenog u svetovno; proce kojim nešto što je bilo pod crkvenom vlašću biva predano državi na upravljanje. povijesno je svakako bila presudna sekularizacija obrazovanja, odnosno školskog sustava.

senzualizam - krajnje empirističko stajalište koje, osim nadređuje iskustvo svim ostalim oblicima spoznaje, daje primat osjetilima. senzualitičko učenje najbolje odražavao misao Lockea:nema ničega u razumu što prethodno nije bilo u osjetilima

skepsa - (grč. skepsis = razmatranje, promišljanje) sumnja, nepovjerljivost. Descartes uvodi pojam metodičke sumnje, tj. naglašava kako se svako istraživanje bilo koje vrste rađa iz sumnje da nešto nije.

skepticizam - (grč. skepsis = razmatranje, promišljanje) učenje koje govori da spoznaja nije moguća zato svaka teza ima svoju jednakovrijednu antitezu. životni je ideal suzdržavati se od donošenja bilo kakvih sudova.

skolastika - ustaljeni naziv za srednjevjekovnu filozofiju. naziv je kasnio dobio pogrdno obilježje jer je srednjevjekovna filozofija nekritički kretala od istine nekih crkvenih i biblijskih istina nastojeći ih racionalno objasniti.

slučaj - ono što se zbiva nenamjerno, ili ono što se zbiva bez ikakva (ili barem shvatljiva) uzorka.

smisao - bit mišljenoga, misao vodilja; ono po čemu je nešto razumljivo; svrha.

socijalizam - u filozofiji politike prijelazna faza ka ostvarenju komunizma kao besklasnog društva u kojem ne postoje izrabljianja, države budućnosti.

sofisti - (grč. sofistes = mudrac, vještak) grčki putujući "filozofi". diljem grčkog svijeta punili su teatre i naplaćivali ulaznice za svoje govore. ujedno i prvi profesionalni prosvjetitelji u povijesti. cilj im je bio pod svaku cijenu ostvariti uspjeh u raspravi s nekim, bez obzira na istinitost.

sofistika - naziv pogrdne konotacije za nekoga tko u raspravi namjerno izvodi krive zaključke u svrhu "pobjede" nad sugovornikom. dobio naziv po sofistima.

solipsizam - (lat. solus = jedini + ipse = sam) spoznajnoteorijski nauk koji govori da postoji samo "ja". jedino što postoji je svijest sa svojim doživljajima; ništa izvan toga se ne može dokazati.

spekulacija - (lat. speculatio = promatranje) umovanje; čisto, od iskustva neovisno, teorijsko istraživanje.

spoznaja - djelatnost kojom čovjek utvrđuje istinu; također i rezulutat te djelatnosti (naime znanje).

spoznajna teorija - filozofijska disciplina koja istražuje porijeklo, predmet, vrijednost i mogućnost spoznaje; koja istražuje što je to znanje i kako ga dokučiti.

stoicizam - (grč. stoa = trijem) rimsko-helenističko filozofsko učenje koje se najprije bavi etičkim problemima, kao što su savladavanje emocija, samodostatnosti. bave se i pitanjem logosa kao vječne, nepromijenjive zakonomjernosti, te pitanjem kako živjeti u skladu s tom zakonomjernošću. Marko Aurelije, rimski car, bio je jedan od stoika.

T

tabula rasa - (lat. tabula = ploča, rasus = ostrugan, neispisan) prazna, neispisana ploča. nauk da se dijete rađa lišeno bilo kakvih sklonosti te da ga se po volji ''odgojitelja'' može oblikovati na bilo kakav način.

tehnika - (grč. tekhne = umijeće, vještina) postupak ili sredstvo prilagođeni postizanju nekog cilja; svrhovit način uporabe određenih sredstava, oruđa; također, i sama ta oruđa.

teizam - (grč. theos = bog) stajalište po kojemu je Bog svijet stvorio, njime aktivno upravlja i postoji odvojen od svijeta.

teleologija - (grč. telos = svrha + logos = govor) objašnjenje pojava sa stajališta svrhe zbog koje postoji i zbog koje je baš takva kakva jest. također i nauk po kojem svaka stvar (ili barem sve što je živo) ima svoju svrhu koja je bitno određuje.

teologija - (grč. theos = svrha + logos = govor) nauka o Bogu. najčešće polazi religijske objave koju nastoji razumski objasniti i predočiti, ne dovodeći pri tom u pitanje božanskost same objave.

teorem - (grč. theorema = ono što se razmatra, poučak) postavka koja je logički izvedena u okviru nekog sustava ili teorije.

teorija - (grč. theoria = gledanje, motrenje) misaono motrenje, odnosno razmatranje čiji je cilj spoznaja. skup neproturječnih postavki kojima se objašnjava neko područje pojava.

totalitarizam - (lat. totus = cio, čitav, sav) način vladavine u kojem država kao sredstvo jedne autoritarno ustrojene stranke ili skupine kontrolira sav javni život (sužavajući područje privatnosti samo na ono što je izvan njena interesa).

tradicija - (lat. traditio = predaja, predanje) prvenstveno usmenom predajom sačuvana prošlost; predajom očuvana kultura; običaji i vrijednosti koji se prenose s naraštaja na naraštaj.

transcedentalan - (lat. transcendere = prijeći preko, prestupiti, prekoračiti) neovisan o iskustvu. u Kanta preduvjet iskustva, ono što prethodi svakom iskustvu i uvjetuje ga (a to su prostor, vrijeme i forme mišljenja).

transcedentan - (lat. transcendere = prijeći preko, prestupiti, prekoračiti) onaj koji je s one strane iskustva. nemoguć za spoznati. za Kanta je stvar po sebi transcedena tj. nemoguća za spoznati.

tvar - građa; ono od čega se sastoje stvari.

U

um - u širem smislu cjelina čovjekovih duhovnih moći, ili isto što i duh; u užem smislu skup svih čovjekovih spoznajnih moći.

umjetnost - stvaralačka djelatnost (i njezini ukupni rezultati) koja na osjetilnom području proizvodi nešto doživljajno vrijedno (a ne tek korisno).

utilitarizam - (lat. utilis = koristan) svjetonazor koji drži da je korist svrha i jedini kriterij moralnog djelovanja. dobro je ono što je korisno.

utopija - (grč. u = ne + topos = mjesto) idealna zamišljena zemlja ili zajednica u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi. utopije su opisivali ponajprije Th. More (od koga potječe naziv), Campanella, Bacon i kod nas Petrić, ponekad je satirično i ironično tretirana (Swift i Orwell).

uvjet - ono što je potrebno da bise nešto zbilo; određena okolnos o kojoj nešto ovisi; okolnost koja nešto omogućava. Nužnim uvjetom (conditio sine qua non) za nešto naziva se onaj uvjet bez kojega to nešto nije moguće. Dovoljan uvjet je onaj kojim to nešto postaje nužno. Neki uvjet samim tim što je nužan ne mora biti i dovoljan.

uzročnost - nužna i pravilna povezanost uzroka i posljedice.

uzrok - skup svih nužnih uvjeta; ono po čemu se nešto dogodilo; ono što nužno proizvodi nešto drugo kao svoju posljedicu.

uživljavanje - čuvstveno stapanje, poistovjećivanje subjekta s nekim ili nečim; empatija.

V

vitalizam - (lat. vitalis = životan, živototvoran) nauk koji naglašava da se život ne može objasniti mehanički, kao niz bioloških i kemijskih uzročnosti već traži poseban pristup. bit života se može spoznati jedino intuicijom, neposrednim uviđajem. Po Bergsonu razum je podoban za promišljanje beživotne materije, ali u bit života može prodrijeti samo izravno suosjećanje, životna intuicija. suprotno: mehanicizam.

vlast - mogućnost podčinjavanja drugih ljudi zasnovana na prisili.

voluntarizam - gnoseološki pravac koji primat daje volji kao najvažnijoj metodi životnih spoznaja. najpoznatije voluntarističe koncepcije su Aurelija Augustina i Schopenhauera.

volja - svojstvo ili sposobnost duha da nešto hoće; usmjerenost duha na nešto.

volja za moć - težnja živog bića da uveća i umnoži svoju bit, dakle potvrđivanje živog bića kao živog, naime kao onog koje ima moć rasta i razmnožavanja. čovjekova volja za moć je volja za ostvarenjem vlastitih stvaralačkih moći.

vrijednost - ono što je cilj čovjekova djelovanja, ono čemu se teži, do čega je ljudima stalo. ono što vrijedi (vrijednosti ne postoje, nego važe, vrijede) dobro, lijepo, sveto, itd.

vrlina - krepost, poželjno svojstvo duha, duše; sposobnost djelovanja u skladu s određenim vrijednostima. sposobnost moralno valjanog djelovanja.

Z

zaključak - misao o tome da iz jednog ili više sudova nužno slijedi novi sud (konkluzija)

zakon - postojan red pojava, način na koji se nešto mora odvijati. opći propis, strogo propisan oblik djelovanje.

zbilja - cjelokupnost svega što kao stvarno ili zamišljeno doista jest, a nije tek mogućnost ili pričin.

zbivanje - određena povezanost pojava u vremenskom slijedu. s-bivanje, ono što vremenski biva zajedno.

zdrav razum - općenito prihvaćeni način mišljenja; opće, zajedničko mišljenje (u nekim jezicima se tako i naziva: franc. sens commun, engl. common sense - zajedničko mišljenje). iako svako mišljenje sebe poima kao zdravo, ipak se kao takvo društveno nameće ono koje je u toj zajednici najzastupljenije. stoga je zdrav razum mišljenje koje je zasnovano na predrasudama neke zajednice.

zlo - ono što ne bi trebalo biti. suprotno: dobro.

znanost - ukupnost metodički stečenih, uopćenih i teorijski sustavno sređenih znanja, te djelatnost kojom se ta znanja stječu.

znanje - rezultat spoznaje, ono što se zna. ono što se može dokazati ili je rezultat neposrednog uvida svijesti.

zrenje - neposredno uviđanje, intuicija. izravno motrenje, bez posredovanja razuma.