Opsesija

Neki ljudi imaju neodoljivu potrebu da ponavljaju određene reči. Drugi svuda vide mape, dok neki čupaju dlake sa svog tela, nekontrolisano iznose bračne ponude ili veruju da su zaposednuti đavolom.

1. Kartakoetes
Čovek u svemu može da vidi oblik ljudskog lica ili tela – u talogu kafe, senkama na zidu, šarama na odeći. Međutim, postoje osobe koje svuda viđaju mape, čak i u hrani. Ova opsesija zove se kartakoetes.

2. Gamomanija
Ljudi koji pate od ove bizarne opsesije stalno pitaju druge osobe da se udaju ili ožene sa njima i čak predlažu brak različitim osobama u isto vreme, što u mnogim slučajevima dovodi do poligamije.

3. Onomatomanija
Predstavlja neodoljivu potrebu da se ponavljaju određene reči. Onomatomanija je opsesija određenim rečima koje osobama koje pate od nje stalno "upadaju" u glavu.

4. Klinomanija
Osobe koje pate od klinomanije imaju potrebu da stalno ostaju u krevetu. Ta potreba može da ih drži danima, posebno ukoliko su vremenski uslovi loši. Reč klinomanija potiče iz grčkog jezika i znači "opsesija spavanjem".

5. Demonomanija
Ovo je verovanje da je u vaše telo ušao zao duh. Ljudi koji pate od demonomanije veruju da ih je zaposeo đavo, a s obzirom na to da smatraju da su zaposednuti, oni počinju i da se ponašaju u skladu s tim.

6. Enosimanija
Predstavlja stalno verovanje da je neko zgrešio. Definiše se kao verovanje da je neko počinio neoprostivi greh i poznato je pod brojnim drugim imenima, na primer enisofobija ili enosiofobija. Simptomi ove manije uključuju kratak dah, brzo disanje, znojenje, mučninu, iscrpljenost.

7. Trihotilomanija
Ljudi koji pate od ovog poremećaja imaju stalnu potrebu da iščupaju svoju kosu, trepavice, dlake u nosu, stidne dlake, obrve i druge dlake na telu.

8. Ablutomanija
Predstavlja potrebu za neprestanim pranjem ruku. Osobe koje pate od ablutomanije peru ruke u kratkim vremenskim razmacima, čim nešto dotaknu, jer se plaše infekcija i prljavštine. Obično je ova bolest povezana sa drugim psihičkim poremećajima i retko se manifestuje sama.

9. Abulomanija
Svima nama je ponekad teško da se odlučimo za nešto, ali kada ne možemo da donesemo odluku ni što se tiče nekih sitnica, onda je možda u pitanju abulomanija. Ova bolest definiše se kao patološka neodlučnost, ili nemogućnost da se osoba odluči u vezi bilo čega.

10. Doromanija
Predstavlja opsesiju poklonima. Mnogi ljudi vole da poklanjaju stvari – darivanje je čin velikodušnosti, a ljudi koji daju poklon dobijaju zauzvrat zadovoljstvo drugih. Međutim, to nekad može da preraste u opsesiju. Doromanija je abnormalna potreba za poklanjanjem, a ljudi koji pate od ove opsesije poklanjaju stvari čak i kad su u finansijskim problemima.

Ljubav ili opsesija - otkrijte razliku


Znakovi upozorenja!

Ljubav je osjećaj koji je usmjeren prema drugoj osobi dok opsesija predstavlja, što je možda teško za povjerovati, fokusiranost na samog sebe. Kada iskreno i istinski volimo tada poštujemo osobu prema kojoj gajimo taj osjećaj te cijenimo želje i karakter po kojima se ta osoba razlikuje od nas. Kod zdrave zaljubljenosti, kada druga strana ne uzvraća istom mjerom, postajemo tužni i osamljeni, no nakon nekog vremena ponovo oživimo. Kada tu osobu još uvijek volimo, a više nismo s njom, eventualno dođe do trenutka kada je moramo preboljeti i tad činimo stvari kako bi sve zaboravili i posvetili se sebi samima.

Ljubav je usmjerena na potrebe našeg partnera ili simpatije dok u slučaju opsjednutosti prevladava koncentriranost na vlastite želje i potrebe koje imamo i koje pod svaku cijenu želimo zadovoljiti. To je patološka želja posjedovanja druge osobe koju vidimo kao trofej, predmet... Opsesija se može usporediti s osjećajima koje imaju djeca kada ne dobivaju ono što žele - rade sve kako bi na kraju to nešto i dobili. Tako i osoba koja je opsjednuta pokušava objekt svoje požude prisiliti da uzvraća iste ili još intenzivnije emocije. Opsjednut čovjek je u stvari individua koja si nije sposobna priznati realnost te je uvjerena da će s vremenom "pobijediti". Opsesivna zaljubljenost je kao bolest i poremećaj te zahtjeva stručnu pomoć jer s vremenom čak može postati i ugrožavajuća za drugu stranu.

Faze opsesivnog ponašanja

O opsesivnosti i opsjednutosti piše John D. Moore, koji u svojoj knjizi „Confusing Love with Obsession" tumači četiri faze ljubavne opsesije. Prva faza je atrakcija u kojoj osoba primjećuje potencijalnog partnera koji zatim postaje objekt opsjednutosti. To se događa vrlo brzo i već u početku opsjednuta individua zamišlja romantičnu ljubav i sve planira u detalje. Uočava fizički izgled i ne percipira znakove koji možda ukazuju da druga strana ne želi imati veze s njom; slijepo sluša svoju opsesiju.

Druga faza je posesivnost - osoba se sve više brine zbog ljudi koji se nalaze u blizini njenog „objekta" te postaje izuzetno ljubomorna. U trećoj fazi dolazi do praćenja i nadgledanja druge osobe: promatra i prati život druge jedinke u svim aspektima te se pokušava nametnuti po svaku cijenu. U zadnjoj fazi se osoba osjeća krivom, nezadovoljna je, gubi samosvijest, često se prepušta drogama, alkoholu, u ekstremnim slučajevima čini ili pokušava izvesti suicid. Često ima potrebu osvetiti se i ljuta je na "predmet" vlastite žudnje, ali i negira da je takav osjećaj uopće postojao.

Znakovi koji ukazuju na opsesivno ponašanje

Kako znati jeste li u vezi s nekim tko je opsjednut vama? Onaj tko vas želi na silu mijenjati, naročito vaše oblačenje, mišljenje i stavove zapravo vas i ne voli. Ljudi koji su previše ljubomorni i ne dopuštaju vam druženje s prijateljima, rodbinom, roditeljima posesivno vas žele za sebe. Ukoliko se u javnosti prema vama ponaša kao prema trofeju, to također nije dobar znak. Ako ta osoba želi stalno biti s vama, kada odete na kavu ili posao stalno vas naziva i provjerava, gleda i prekopava po vašim osobnim stvarima telefonu, kompjuteru itd., tada vjerojatno imate posla s osobom koja je opsesivna. Razmislite želite li doista nastaviti živjeti u krletci!

Joj!
Ceo gornji post, ustvari, opisuje mene.
Sad mi je još gore.
  

...postoje ljudi koji sakupljaju stare stvari,tj.gomilaju otpad po kuci,da ne bude zabune,ne mislim na antikvare...ljudi koji drzhe 80 machaka u kuci..to je sve stanje opsesivno_kompulsivnog poremecaja,koji ni malo nije naivan,mozhe da unishti celu porodicu ako se ne lechi..
..evo par primera,gde sami ljudi,koji su oboleli od OCP opisuju stanje stvari..

....nedavno sam shvatio da možda imam ono kaj englezi zovu OCPD odnosno obsessive compulsive personality disorder.

znači ne radi se o opsesivnim radnjama i ritualima već o planiranju i listama. Shvatio sam da mi se znaju često dešavati stvari koje ne mogu kontrolirati. Npr ako želim napraviti kavu moram stati kod pulta, i isplanirati cijeli proces kako bi smanjio broj odlazaka od frižidera do pulta do mikrovalne i tako dalje. prilično glupo. ista stvar i kad izlazim negdje van, npr na faks. točno planiram kad ću izaći, u kolko minuta, kolko mi treba do stanice, kolko ću se voziti, što ću sve raditi na putu do faksa(u tramvaju itd.). i tako svaki put. Ponekad mi se javljaju i neke opsesivne radnje npr. kad slučajno očešem rukom u nešto, potpuno nebitno, moram ruku obrisati u npr komad odjeće ili u bilo kaj kaj ja okarakteriziram kao "čisto". npr uzmem ravnalo pa kao da "sastružem" prljavoću sa ruke. i to ponavljam sve dok ruka nije "čista".
Također me često hvataju razdoblja ekstremne obsesije oko nečega. npr razmišljam o nečemu kaj sam nekom rekao ili napravio. Ma koliko bezazleno bilo. I analiziram do najmanjih detalja. I takvo što me zna proganjati i po par dana.

...citala sam nesto o tom poremecaju i cini mi se da moji simptomi bolje odgovaraju poremecaju osobnosti nego obicnom OKP. zakleti perfekcionist...
i isto stvari dijelim na "ciste" i "prljave". i s godinama sam sve gora. apsolutno mi sve smeta, svaka asimetrija, svaka nesavrsenost.
Imam i te porive da razmisljam kontinuirano o necemu i nikako prestat - ista bezvezna stvar mi se satima vrti po mozgu...

...e ovako pošto već kojih desetak i više godina se borim sa OKP i jedno vrijeme depresijom želio bih iznjet neka svoja iskustva.... toliko me je to jedno vrijeme mučilo negdje kad sam još bio u Osnovnoj da nisam mogao uopće normalno funkcionirat .... jedno vrijeme nisam mogao iz škole doć doma dok nisam barem sto puta ponovio sve određene radnje inače ako to nisam napravio ma neznma imao sam osjećaj da će se neznam nešto najgore na svijetu desit i što je najgore pri svakoj radnji sam određu stvar morao zamislit npr. pozitivnu jer ak zamislim neznam nešto loše bojao sam se da će se to i desiti pa sam se morao vratiti na isto mjesto sve dok nisam zamislio to nešto što je meni pasalo al uglavnom par puta su roditelji dolazili po mene u školu jer jednostavno po dva sata sam znao zamišljat ,odmišljat i ponavljat besmislene radnje ....


nakon nekog vremena moji su me odveli psihologu jer su shvatili da neće to proći samo tako uostalom bivalo je sve gore moji su skoro na psihijatriji završavali jer ja sam poeo nakon svake neuspješnog rituala živćanit ,maltretirat sve ,bijesnit totalno se luđaki ponašat .... nakon toga krenuo sam stručnom dječjem psihijatru i piti zoloft i normabel za aknsioznost i smirenje i prvih mjeseci nisam uopće reagirao na lijek i stanje je bilo katastrofa da su me moji htjeli nekim travarima vodit koji lijee dječje strahove .... uglavnom svega sam se bojao ....

nakon nekoliko mjeseci zoloft je hvala Bogu počeo djelovati i moj se život počeo vračat u normalu .... popravio sam ocjene u školu i prisilne misli i radnje su polako počele nestajati .... nakon nekoliko godina uzimanja prestao sam uzimat zoloft i dve je bilo super do srednje i prvih ljubavi .... ja kao hioersenzibilna osoba na svaku svađu sam padao u depresiju , anksioznost me počelka hvatat i reko neču ovaj put ništ čekat dok ne postane toliko ozbiljno pa sam krenuo na vrijeme psihijatru istome .... opet sam počeo piti zoloft i depresija je prestajala i ali okp se vratio .... ali evo nakon četvrte godine uzimanja zoloftu od prekida sada nekako držim to pod konrolom .... uhvati me nekad panika i depresija ali znam proći će .... imam boljih i lošijih dana ali uglavnom kao i svaki drugi tinejđer uz naravno te misli i radnje koje polako sve više ignorairam ali još uvijek nemogu zamisit kako bi bilo bez zolofta ....
ukratko OKP mi je veči dio života obilježio al uz zoloft ostajem donekle normalan i nitko osim mojih doma nezna za moje probleme .... uglavnom u društvu i zaboravim na to ....