Zakon privlachenja

..bash me zanima shta vi mislite o zkonu privlachnosti,knjigama"The Secret","Moc Podsvesti"..ja sam ih prochitala,film odgledala i mislim da je vrlo komercijalno napravljena,sa druge strane podsetilo me je na onu"Kakve su ti misli,takav ti je zhivot".

Jeste komercionalizovana, kao i sve u sugavom potrosackom drustvu, gde je imati stvar vrednije od njene stvarne korisnosti (za to se uveliko koriste psiholoska znanja - u svrhu zadatka - moras to "uvaliti" trebalo ti -ne trebalo, pa hoces jos i jos, iako nisi ni iskoristio kupljeno...)

U toj prici, meni je pozitivno to sto moze usmeriti na preispitivanje, ustvari na fokusiranje paznje na sadrzinu, a time i na ciscenje misli. Skoro mi je koleginica iz ministarstva rekla da joj "ne punim glavu bespotrebnim informacijama", a ja bih dodala i negativnim emocijama, jer je tema bila oko primene suprostavljenih propisa (koji su nam odvlacili energiju, jer se nisu mogli pomiriti), zbog koje smo ludovale.

Moze covek, moze lako da se nalepi na ovu pricu, uopste tu filozofiju istoka, a kazu da se ova kao tolerantna uklapa u globalna kretanja jer tupi ostrice ort. religija i zapadne misli. Zapad je gladan duhovnosti, zbog razlicitosti od grbe trke za materijalnim sticanjem/uspehom, kao i zbog sveopste otudjenosti ljudi, zednim ljudskog razumevanja, paznje i ljubavi. A ona ume tako ucinkovito da upotrebi Bibliju, Kuran... uopste religiju, kako u fragmentima, tako i u isecima, zavisno od toga gde sta "leze" i izgleda razumljivo, ili zaista u svrhu neke istine. Naravno, svaka religija, ustvari duhovnost prirodno dolazi do istih istina, pa ne znaci da se iskljucuju, no samo kazem da ne treba da se upotrebljavaju tako da se plasira poluistina da bi se druga nadigrala, ili ostvario cilj. Meni je to pomalo slicno "novom dobu". Jednostavno mi nismo ni Isus, Muhamed, Buda... otac Tadej, no obicni smrtnici, neznalice - pa i slepci podlozni uticaju. Zdrav razum bi trebalo biti putokaz, ali i ucenje...Eto.

Kad kazem nalepi, mislim i na cinjenicu iskazanu u onoj narodnoj - da nesreca nikada ne dolazi sama (sto smo svi verovatno iskusili). Takodje, iskusili smo da duze razmisljanje o negativnom odnosu (npr. nepravdi), jos vise podize negativnu emociju, pa smo u losem raspolozenju, jedemo se, a tako ne  resavamo problem, vec blokiramo put ka razresenju, jer emocija tupi logiku.

Sa druge strane, ako smo fokusirani na nesto pozitivno, vise primecujemo pozitivno,sto podize isto takvo raspolozenje. Ja ne znam da li mi mislima privlacimo pozitivna/negativna desavanja i odnose, ali znam da nam zivot jeste lepsi kad nismo lose volje, kao i to da kada prodje neko desavanje koje me iscrpi ovako upornu, pitam se zasto nisam videla nesto sto se prosto nacrtalo. Najcesce zato sto sam bila zabavljena nekim slepilom, koje veze nema sa objektivnoscu.

Davno sam čitao o tome ,razmišljao i zaključio , opet jedan od naivnih trikova da se lako dođe do novaca ,nudeći sigurna rešenja koja se postižu usmeravanjem svojih misli trasom svojih želja. Jednostavno ,kada određeno društvo ili pojedinac  upadne u situaciju ,da ne vidi lak i kvalitetan izlaz iz iste ,onda počinje tražiti uzroke zašto je to tako. Najčešće ,u nedosatku  pravih odgovora ,počinje se hvatati za slamku spasa pa i u zakonu o privlačenjima . To sam stavio u istu ravan ,kao razmišljanja o zagrobnom životu. Neku veče ,zamalo da promjenim mišljenje....Naime moja prijateljica ,koja je i mnogo više od toga požalila mi se da nemirno spava,da se često budi i da je to nervira  i preti da preraste u naviku. Posle završenog čata  pošaljem joj sms poruku : "Ljubavi želim ti miran san u mom zagrljaju uz onaj naš poljubac ". Ujutro je pitam kako je spavala ? ..."Odgovara :" Odlično samo sam se jednom budila i spavala do pola osam" . Vidiš ljubavi, kažem joj ja, da sam pronašao eliksir za tvoje spavanje . Sa osmehom se složila ,ali bez komentara . Sutra veče poslao sam indetičnu sms poruku sa istom željom ,uvjeren da  je miran san zagarantovan. Negde oko  pola dva u noči primih od nje sms poruku. Odustani od eliksira  još nisam zaspala idem sebi skuhati čaj sa medom možda uspem zaspati... A tako sam hteo da  zaspe i da se odmori...  

...slazhem se sa gore navedenim postovima ,(trag i popovac)u velikom procentu..knjiga ili film(oba sam prochitala i odgledala) jesu komercijalizacija ali ako se dublje zagrebe mozhe se videti da u celoj ideji ima neshto i znachajno..chinjenica je da najtezhi bolesnici,koje lekari otpishu,mogu da ozdrave ukoliko imaju pozitivno mishljenje i veru u ozdravljenje,jer takvo mishljenje pokrece snagu u organizmu da se bori,daje mu volju i jachinu da pobedi bolest...sa druge strane,neka laksha bolest mozhe da dovede do kobnog svrshetka ukoliko se bolesnik prepustio,ukoliko negativno razmishlja,on tako shalje signal bolesti da ne postoji protivnik i onda se i zavrshi smrcu...dalje evo josh jednog plastichnog primera...svi smo polagali ispite u shkoli,faksu..ako nisi 100% spreman ali mislish da bi moga proci  na ispitu ,obichno ga i prodjesh,jer takvim razmishljanjem,ubijash tremu koja kod mnogo spremnijih studenata rezultira padom na ispitu...shta je trema nego unapred negativan stav  koji uz to izazove istrah i onda nastaje vrzino kolo.."Kakve su ti misli,takav tij e zhivot"..jednostavno to jeste tako,pozitivne misli stvaraju uspeshnog i omiljenog choveka kako u drushtvu tako i u njemu samom i onda je sve lakshe..

Zašto deluje zakon privlačenja?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Knjiga koju neko napiše je misao iscrpljena iz već postojeće arhive, melodija koju je Mozart komponirao je nešto što oduvijek postoji i što će uvijek postojati. Postojanje, dakle, nije sfera fizičkog svijeta. Fizički svijet je simbolička manifestacija.

Mi smo stalno okruženi nevidljivim pratiocima, odnosno svjetlosnim bićima, ali i određenim entitetima tame koji predstavljaju destruktivnu silu koja nas uvlači u negativna stanja. Svaka boja, oblik, misao ili riječ ima svoje elementarno biće kao univerzalnu inteligenciju koja se veže isključivo za određeni simbol, pa tako anđeo riječi “ljubav” ne može istovremeno biti anđeo riječi “mržnja”, već isključivo se odaziva na riječ “ljubav”, anđeo bijele boje je isključivo vezan za bijelu boju i nijednu drugu i sl. Nevidljivi pratioci koji nas okružuju predstavljaju najbliže polje, srodno onome što osjećamo, mislimo, govorimo ili radimo.

Sve što priželjkujemo, o čemu maštamo i razmišljamo, nije naša misao. To je sve “posuđeno” iz baze kreacije.

Ako želimo novac, to nije naša ideja, jer novac već postoji, neko je nametnuo ideju da nam je novac neophodan za život i mi je instinktivno slijedimo. Međutim, svaki trenutak je savršen i oslikava točno ono što nam je u određenom trenutku potrebno, pa i sam nedostatak novca ne znači da novca nema za nas već da nismo podstakli sve moguće izvore da poteku, zato što se možda u afirmacijama ili u mislima ograničavamo na određeni izvor prihoda. Mnogo je učinkovitija afirmacija “meni novac dolazi sa svih strana, iz poznatih i nepoznatih izvora”, nego “moj osobni dohodak je sve veći”.

Um je ograničavajući faktor, pa nama može biti nezamislivo da imamo na računu veću svotu novca, a univerzum neće prekršiti naša uvjerenja. Mi, uglavnom nesvjesno živimo i zato živimo život žrtve, jer nesvjesno pripada tamnim sferama. Tama nas guta i sakriva, u njoj smo nevidljivi, da bismo bili jasni treba nam svjetlost, treba nam svjesno življenje života. Treba nam da svaki udah i izdah vršimo svjesno, jer su to najvažnije funkcije koje nas održavaju u životu. Prestanemo li disati na par minuta, više nećemo biti živi. Mi smo, dakle, tako važnu životnu funkciju prepustili nesvjesnom. Prepustiti se nečemu znači: nemati volju, ne biti zainteresiran za ishod ili ne voljeti život, što u pozadini povlači nedostatak ljubavi prema sebi. Univerzumu je veoma teško dešifrirati šta da nam isporuči, i u takvoj situaciji ostavlja nas u mraku.

Isto kao što nesvjesno dišemo, mi nesvjesno preuzimamo iz baze negativne misli, zapravo dopuštamo im da se usele i kreiraju naše polje. S obzirom da svaka misao predstavlja tačno određenu arhetipsku sliku, kakve su nam misli takvi će nam biti i pratioci, odnosno njihovi kozmički predstavnici. Zašto smo, prepušteni nesvjesnom, više skloni da preuzimamo negativne psihičke sadržaje? Zato što ćemo, po inerciji, prije pasti u rupu nego popeti se uzbrdo. Nesvjesno radi po zakonima fizike i ne zahtijeva nikakav napor, mi smo nesvjesna “kamenčina” koja se kotrlja dok je nešto ne zaustavi. Svjesno djelovanje zahtijeva “napor” koncentracije na sadašnji trenutak, a to je za inertne osobe veoma težak zadatak.

Koncentracija na ovdje i sada počinje svjesnim disanjem. Zatim, svjesnim prizivom odgovarajućih planetarnih inteligencija. Prvi hermetički aksiom glasi: “kako gore, tako dole”, mi smo mikrokozmos i imamo u sebi svo znanje i sve što je ikada stvoreno.

Bog nije bezvrijedan da bi se bavio stvaranjem bezvrijednog čovjeka, jer mi smo njegova slika. Zašto bismo sebi nametnuli etiketu da smo bezvrijedni. On nas je stvorio i neće da se miješa u naš izbor, pustio nas je da izaberemo ljubav ili strah, i tu leži snaga slobodne volje, ali i najveća zamka materijalnog svijeta, jer strah je uvijek na strani pretjerane vezanosti za materiju, a kada smo vezani onda nemamo moć otpuštanja, sve smo vezali unutar sebe i ne znamo pustiti. Tako smo prizvali nevidljiva bića koja se odnose na vezanost i ona razumiju da nas trebaju držati u stanju vezanosti i to je sve što čine. Na taj način negativan događaj ostaje trajno vezan i potopljen u podsvijest, gdje će kao duh stalno podsjećati na svoje prisustvo i izazivati strah da se ne ponovi isto. Isto tako, prijatne uspomene ostaju vezane i podstiču želju da se isto ponovi.

Mi tako ostajemo zarobljeni u domenu svojih iskustava i spriječeni da doživimo nešto bolje i više. Otuda dolazi naša želja da privučemo točno određenog partnera i svu energiju ulažemo u razmišljanje i maštanje o njemu, dok nas biće vezanosti opsesivno veže za ideju o toj osobi. Još kada ispunimo želju i dobijemo “biranog” partnera, mi postajemo euforični, međutim, ubrzo se ispostavi da nismo ispunjeni, da to nije ono što smo očekivali i sl.

Univerzum neće nikoga natjerati da nas voli, jer poštuje slobodnu volju. On će dopustiti da osoba uđe u naš život i reći će “evo ti osoba koju tako tvrdoglavo želiš, ali dobijaš je onakvu kakva jest i nisam siguran da ti u potpunosti odgovara”. Biranjem točno određene osobe ili stvari mi ograničavamo univerzum da nam isporuči ono što nam bolje odgovara, jer poriv dolazi iz vezanosti za okvir iskustava koja su nam poznata.

Univerzum uvijek želi za nas bolje i ljepše, ako mu se prepustimo bez sumnje i umjesto da tražimo imenom tog i tog partnera, bolje je da koristimo afirmaciju “sada imam savršenog partnera, koji mi u potpunosti odgovara” i da pri tome osjećamo da smo voljeni i bliski, dakle, bez vizualiziranja lika, čisto osjetiti energiju prisustva savršenog partnera koji nas voli bez uslova i ograničenja, kada ležimo u krevetu da osjećamo svakog trenutka da će nam se pridružiti, kada se budimo da osjećamo da je on tu. Još ako smo okruženi simbolima ljubavi, ako naše jutro počinje zahvalnošću i mislima o ljubavi, mi otvaramo svoje kapije bićima ljubavi i naš zakon privlačenja će reagirati na svjetlost kojom smo okruženi, jer to predstavlja naš osobni magnetizam.

Ako za nekoga kažemo da je “magnet za novac” ili “magnet za žene”, jasno da u njegovom polju postoji svjetlo na koje idu “leptiri”, odnosno elementarna bića koja šalju svemiru svjetlosnu poruku “sada imam to i to”, jer osjećaj da nešto imamo u svom iskustvu stvara silu privlačnosti, dakle, osoba koja je magnet za nešto uvijek je svjesna svog magnetizma.

Ako ja kažem da sam magnet za budale, to je znak da potvrđujem prisustvo takve energije koja privlači neželjene osobe, a potvrđivanje označava i suglasnost da nam univerzum upravo to i pošalje. Zato je veoma važno šta govorimo i na koji način, posebno jer nevidljivi pratioci predstavljaju slijepu inteligenciju koja ne razlikuje šalu od zbilje, zato bar, kad su ozbiljniji segmenti života u pitanju ne trebamo se sebi izrugivati, koristiti ironiju ili kuknjavu, poput: “ma ko će mene ovakvu, nikad se ja neću udati…uvijek izaberem najgoreg od svih udvarača…ja nikad nemam novca…boli me briga i da sad umrem, svakako mi je život dosadio…samo da mi je završiti kuću, pa neka odmah umrem…uvijek nađem slabo plaćen posao…čim ja dođem u neku firmu, ona propadne” ili pak biti u stavu “ja pa ja, niko mi nije ravan, poslije mene potop” jer takvom egu zaista ne može niko parirati i jedino mu preostaje da cijeli život ostane sam.

Jedan od težih karmičkih prekršaja je izrugivanje i imitiranje tuđih mana i nedostataka i trebamo se strogo čuvati da ne padnemo u takvo iskušenje. Osobe sa invalidnošću su iskušenje i kada se sretnemo s takvom osobom, trebamo znati da nije slučajno i da nešto trebamo naučiti u tom trenutku, ali nikako ne smijemo pomisliti da smo u nečemu bolji i povlašteniji, sve što trebamo učiniti je da u tom trenutku osjetimo da smo jednaki.

Možda je neko hendikepiran spolja koliko smo mi iznutra i upravo se pojavio pred nama da nam ukaže na to. Možda smo mi iznutra bespomoćni, gluhi ili slijepi ,ali uporno to ignoriramo, praveći pogrešne izbore.

Biblija kaže “u početku biješe riječ”. Riječ (misao) je zaista moćno sredstvo kreiranja.

Pogledajmo jedan cvijet u cvjetnom loncu, kako mirno i spokojno raste, svaki je okružen elementarnim bićima koja su zadužena za rast, cvjetanje i sl. Zato cvijeće reagira na našu ljubav ili dok mu pričamo, bolje raste, izgleda veselije, življe, jer elementarna bića osjećaju pozitivnu vibraciju, raduju se što im se obraćamo i uzvraćaju prelijepim cvijećem.

Ljubav i lijepa riječ su ključ uspjeha, rasta i sretnog života i nikada neće ostati neuzvraćeni!

Zakon privlačenja nije u uzimanju i ne trebamo mu pristupati s tog aspekta. Zakon privlačenja je baziran na uzvraćanju na datu vibraciju, mi smo glavni inicijator akcije i početni impuls polazi od nas.

Širom svijeta postoje razni bunari želja, mostovi ljubavi, drvo gdje se kače ispisane želje, poruke i sl. Samo bacanje novčića i zamišljanje želje predstavlja inicijativu, a na univerzumu je dalje da nam uzvrati u odgovarajuće vrijeme.

Ko je to (ljudsko) bice koje sigurno ZNA sta hoce/kako funkcionise univerzum, ili BOg, ili neki duhovni zakon? Sasvim sigurno zna, pa ima osnova da poucava? Ljudi visoke svesti, prosvetljeni? Filosofi?
Pa onda - nije li Bog, ili Univerzum, misao, ideja, emocija.... stvorio svako zivo bice, pa i ona koja nisu tako savrsena, i cemu ta netolerancija nesavrsenog, a ima ga, zar ne?... i tako mozemo oponirati do besvesti, a da ni sami ne znamo o cemu pisemo/mislimo, jer je istina da smo u totalnoj neravnotezi i previse okrenuti sebi...

Sad cu napisati nesto sto ne razumem, a pomalo mi "leze" uz zakon privlacenja. Pa evo, vec neko vreme nam se desavaju bas teske stvari, smrt bliskih, "redne" i one druge, bolest... ide jedno za drugim, naredno prekriva prethodno, sve to do mere da se uvrze neki lepljiv strah, da se plasis javiti na tel. neki iscekivajuci nemir. E sad pred sve te dogadjaje vise puta, a tri puta bas prenaglaseno, doziveli neverovatan naboj u odnosima najblizih, nevidjen negativan pritisak gde smo bezrazlozno "udarali" jedni po drugima do suza, a sve zbog pukih sitnica, sto ne karakterise nase odnose tokom godina, pa ubrzo nakon toga saznajemo tesku vest, a poslednji put taj "udar" smo imali bas u vreme kada se desio fatalan saobr. udes. Eto.

Prosto ne prihvatam cinjenicu da prirodna tuga i taj sugavi strah privlace smrt i bolest... jer si covek i ne mozes ne biti tuzan, niti se lako izvaditi iz teskog dogadjaja, tu nikakav racio/pamet ne pomaze.

Sad ovo nema veze sa temom, ali me je iskustvo naucilo da ljudi tacno znaju sta kod nekog nikako ne prolazi, pa prilagodjavaju ponasanje. Jednostavno to osecaju, zvali to vibraciom ili dugacije. Zato imamo poboljsanje odnosa sa ljudima cije ponasanje "ne varimo" do zameranja, pa to "otpuhne" kad ih prosto prihvatimo kao takve.

Opet kazem, iskustveno receno, tacno je da covek dobrog raspolozenja/poz.emotivnog stanja vise primecuje (ili privlaci) pozitivne/lepe stvari i obrnuto, no da li je to taj zakon, ili nesto drugo, ne kontam. Svet ideja/kreacija jeste stvarakacja sila, njen autor je po pravilu pozitivan u stvaranju, pa je logicno da mu se "lepi", da vidi sve sto ide u prilog ideji, jer je okupiran sa njom. I obrnuto.