IZVOR LjUBAVI
IZVOR LjUBAVI
IZVOR LjUBAVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


DOBRO
 
PrijemPortalLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Ljudi koji odlaze

Ići dole 
+2
_Zana_
Palma*
6 posters
AutorPoruka
Palma*
Aktivan clan
Aktivan clan
Palma*


Broj poruka : 11980
Datum upisa : 30.11.2012
Godina : 103
Lokacija : sunčana strana ulice

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime12/6/2014, 08:53

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ljudi koji odlaze

Kada imamo manje od dvadesetak godina, skoro da i nismo svesni koliko vreme brzo prolazi. Koliko se stvari menjaju, kako ono što smo do juče podrazumevali i uzimali zdravo za gotovo, danas više ne postoji. Neke od nas ta spoznaja udari po glavi ranije, neke kasnije. Ali udari. Onako, da zaboli, baš.

Prvo primetiš kako ti nedelja brzo prođe. Pa školska godina. Raspust, još jedna. I one prolaze, ali imaš utisak da će večno da traju. Ta bezbrižnost. Vreme je ispred tebe. Nakon tog najbezbrižnijeg mladalačkog perioda, život dobija nekakve ustaljenosti, od kojih je zapravo i satkan. Od gomile pojedinačnih ustaljenosti kojih obično postanemo svesni tek kada se prekinu. Dalje školovanje, rad, prijatelji su tu, onaj osećaj da ceo svet čeka na nas, prve velike i ozbiljne ljubavi, šanse, prilike, prve gorke pilule realnosti… Život, ustvari, nekako tek počinje.

Tada veliki broj nas po prvi put počinje stvari da podrazumeva. Imamo dovoljno životnog iskustva da znamo da će se i sutra sunce roditi na Istoku, pa i ako ga ne vidimo, ono je tu, izaći će i zaći će na Zapadu bez obzira šta mi radili. Ujedno, imamo i premalo životne ogorčenosti da bi nas takva svest o sopstvenoj prolaznosti ili beznačajnosti spram nezaustavljive mašinerije vremena značajnije potresala.

A onda se desi. Mora da se desi. Nazove te i kaže da se seli u drugi grad. Pričala je o tome, jeste, planirala je, ali zar nismo svi, u jednom trenutku? A ona sad stvarno odlazi. Odlaze i mnogi drugi, u druge gradove, države, u druge živote, za drugim prilikama, za novim šansama, za izazovima, trbuhom za kruhom, odlaze da probaju, da istražuju, odlaze jer žele, odlaze jer moraju, odlaze jer imaju priliku, odlaze jer osećaju da to tako treba. Odlaze negde gde im je bolje. I srećniji su. Ali, otišli su.

Probudiš se jednog jutra i shvatiš da se sve promenilo. Baš sve. Da se više ne možete naći na vašem ćošku baš kad vam se prohte. Da ih više nećeš dobiti na onaj broj telefona. Da će “bićemo u kontaktu” najverovatnije da se svede na periodično ćaskanje preko Skype-a, gde ćeš u što manje minuta pokušati da uguraš što više reči, da zvučiš srećno i ushićeno, i čak i kad spomeneš neke male poraze, da zvučiš veselo, da ne opterećuješ. I pričate. Razmenjujete. A znate da više nikad neće biti isto. No, zadovoljiš se time što imaš. Koliko ti je teško, prećutiš. Bolje je tako. Lakše je. I njima je sigurno teško. Oni su, ipak, otišli. Ako vam je teško, lakše je možda da se ta tema ne započinje. Sada. Ako baš ne mora. I nekad je vaše dogovaranje gde i kako da se vidite trajalo 15 sekundi. Danas je to zahtevan logistički podvig. I ne dešava se često.

Tu su i oni koji su zauvek otišli, nepovratno. Nikada ih više nećemo videti, nikada se sa njima nećemo smejati i grliti. Ali, njihov odlazak je nepromenljiv i konačan. Zauvek. I to je teško. I bolno. Ali prihvatanje i vreme čine svoje. Prvo je jako teško. Onda postane malo manje teško. Onda prihvatiš, navikneš. I dalje je teško, ali nosiš, Zemlja se i dalje okreće. I smeješ se opet, iako nosiš svoj gubitak sa sobom. Tako to ide. Naučiš, prilagodiš se, preživiš.

Ali, niko te ne sprema za one koji su otišli, a još uvek su tu. Na one koji ne žive u tvom gradu. Ili u tvojoj državi. Na one koji te gledaju, a više te ne prepoznaju. Niko te ne grli i ne izjavljuje ti reči pune saosećanja, pravog ili lažnog, kao da je bitno. Niko te ne pita kako si, jer se nekako podrazumeva da si dobro. Živi su, zar ne? Neki od njih su i srećni. Da si, možda, čak i malo sebični skot što želiš i dalje da je neko tu, a otišao je gde mu je bolje. Pa ćutiš, šta ćeš?

A onda dolazi kraljica. Kao kad igraš Super Marija, pa onaj đavo na kraju svakog nivoa što te gađa vatrenim kuglama, moraš baš da se pomučiš da ga pređeš. Šlag na tortu, mada je osećaj više nalik na šut u glavu kad si već na zemlji. Um počinje sa svojim Pitanjima. Um je i sklon tome da ti postavlja Pitanja od kojih će da te boli glava. Pitanja: “A šta sam sve propustila?”, “Zašto je/ga nisam češće zvala, viđala, govorila mu/joj koliko mi je važan/na, koliko sam srećna što je tu?”, “Što sam toliko vremena gubila na nevažne stvari?” i još gomilu sličnih Pitanja. Ipak, najgore je: “Šta bih dala da mogu da se vratim samo u jedan dan kad je bio/la tu?” A odgovor na svako vodi ka istom – ka spoznaji da je kasno. Nema više. Proš’o voz. Pitanja su tu, kajanje je tu, kao da tuga što taj neko nije tu nije dovoljna. Prljava tuga, začinjena Pitanjima. Šutom u glavu. Bez šlaga.

Život ide dalje. Rečenica koja može da se tumači na mnogo načina, zavisi od toga koje Pitanje sada tranžira tvoj mozak. Ili ne. Kad si srećan, onda to što život ide dalje, nije baš nešto o čemu želiš da misliš. Pa prosto – ne misliš. Kad si tužan, spoznaja da stvarno ide dalje, da se ono sunce rađa i zalazi, bio ti tužan, srećan ili Super Mario, donosi utehu. Proći će, navići ćeš. Preživećeš. Sva je prilika.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zato, grlite svoje ljude. Govorite im da ih volite i da su vam važni. Da ste srećni što su tu. Budite sa njima, ali stvarno, budite prisutni. U trenutku, u njihovim životima. Jer, život ide dalje, sećate se? To može da znači da već sutra možda ne budu tu. To je jedno malo, prljavo, prevrtljivo “možda”, zar ne? Možda odu. Možda i ne. Zauvek ili ne. A onda će ostati malo toga što možete da uradite. (psihoverzum)
Nazad na vrh Ići dole
_Zana_

_Zana_


Broj poruka : 8809
Datum upisa : 04.08.2013
Godina : 59
Lokacija : Nedodjija:))

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime8/9/2014, 20:27

Palma* ::
[center]
Zato, grlite svoje ljude. Govorite im da ih volite i da su vam važni. Da ste srećni što su tu. Budite sa njima, ali stvarno, budite prisutni. U trenutku, u njihovim životima. Jer, život ide dalje, sećate se? To može da znači da već sutra možda ne budu tu. To je jedno malo, prljavo, prevrtljivo “možda”, zar ne? Možda odu. Možda i ne. Zauvek ili ne. A onda će ostati malo toga što možete da uradite. (psihoverzum)[/color][/b]


..toliko istinito,da boli...
Nazad na vrh Ići dole
trag

trag


Broj poruka : 2758
Datum upisa : 13.07.2013

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime12/9/2014, 08:00

Kada sam krenula sa virtuelnom komunikaciom, jedan od prvih zakljucaka o tom svetu je bio da su ljudi gladni ljubavi i duhovnosti, ili da su pomalo razocarani u stvarni zivot, pa da tu traze neku kompenzaciju, ili da zele da svet poprave onim sto bi bilo bolje/dobro da jeste... jer se savrseno uklapa u njihovo misljenje, dozivljaj, a najcesce pokriva neku puku zelju, ostvarenu ili ne... mozda istinsku teznju.

Desavalo mi se da prokomentarisem da je nesto naglaseno ili netacno, nerealno, pa sam odnda "dobila u nos" odgovore kojim se, u sustini, po svaku cenu ostaje pri, po meni, samo idealu... sto nije lose, ako se faktom sprovodi, zivi...

Cesto me to asociralo na rane ostavljenih, prevarenih, bilo kako "izujedanih" mladalackih sanja/zelja, toliko dalekih od ovog naseg stvarnog zivota kao nebo od zemlje. A ne mora biti.

"U sta mi je zivot prosao!" - jeste jedna od najporaznijih recenica za mnoge, no retki su oni koji na prvo mesto stavljaju sopstvenu odgovornost, ako nije onako kako bismo da jeste. Nisu to oni koji odlaze, nisu nikako, no mi, nase podrazumevanje svega dobrog i njih, nepoimanje promenljivosti i njene svrsishodnosti, bilo da je darovita, ili da nam oduzima.

"Daleko od ociju, daleko od srca!" nije zakon, no mogucnost, jednako kao i nedostatak tog zagrljaja/iskazivanja ljubavi i zahvalnosti nekom ko nam prija. Ovo zato sto svako koga volimo iznutra zna da je to tako.

Samo smrt je konacna opomena, a za mene, i najsuroviji "ucitelj". A sta vredi nesvesnim sto to znaju, stvarno osete? Opet je sve drugo vaznije od dobrog, uvazavajuceg odnosa sa svojim bliskim/voljenim. Meni je slaba uteha da oni koji su otisli zive u nasim secanjima. Svi mi, neko vise, neko manje, podrazumeva ono sto je dobro/nama pozeljno, i sto je jos gore - naglaseno se bave nezgodama, pa se pitam zale li sebe vise od onog sto odlazi.

Sebicnost je priroda ljudske vrste, a protiv prirode ne mozes, jer si zrnce peska u pustinji, no da li je to tako u ovoj finoj temici?
Nazad na vrh Ići dole
trag

trag


Broj poruka : 2758
Datum upisa : 13.07.2013

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime27/5/2017, 08:28

Moja draga koleginica i prijateljica je imala veliku nezgodu. Vratila se iz Bg sa urgentnog i biće dobro, hvala dragom Bogu.
Danima pre tog dogadjaja dolazila je u moju kancelariju na vidjenje i čašicu razgovora, jer spada u red onih koji svrsishodno govore, pa je to stvarno razgovor. No, ova plavuša je bila zaglavljena u procesnim rokovima, pa je te susrete samo "odradjivala". Jednino sam posvetila pažnju jednom problemu.
Kad sam dobila informaciju da je na putu u Bg. zaledio mi se svaki atom u meni, prestravila sam se znajući u kom stanju se ljudi tamo upućuju... I počela sam da se molim kao što odavno nisam... slovo nisam "ubola" tog dana...

Ljudi odlaze na različite načine. Nekada su tu, no mi, slepci, prosto ih ne vidimo. Podrazumevamo ih, strašno!

Sve je dobro dok jesmo. A da li zaista jesmo? Postideo sam se
Nazad na vrh Ići dole
popovac

popovac


Broj poruka : 15823
Datum upisa : 30.11.2012
Godina : 69

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime27/5/2017, 21:36

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
SUMAR

SUMAR


Broj poruka : 8607
Datum upisa : 06.02.2014
Godina : 64
Lokacija : MRDA

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime1/6/2017, 15:37

Zamisljen tako naslonjen na ovu moju invalidsku stolicu na tockovim,utonem u mastu i vidim sebe kako zurim i jurim proplancima,preskacuci potoke kupajuci se ispod vodopada i uzivajuci shvatim...
Necu nigde da odem ostacu ovde gde mi je Dragi Bog odredio da budem...U gustoj sumi podno Gledickih planina...
A ako i odem odem na kratko pa se vtaim racunajuci da trebam jos nekom ovde na ovom mestu...
S U M A R
Nazad na vrh Ići dole
popovac

popovac


Broj poruka : 15823
Datum upisa : 30.11.2012
Godina : 69

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime5/6/2017, 21:01

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
SUMAR

SUMAR


Broj poruka : 8607
Datum upisa : 06.02.2014
Godina : 64
Lokacija : MRDA

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime17/6/2017, 16:24

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
akica

akica


Broj poruka : 273
Datum upisa : 30.07.2017

Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime30/7/2017, 23:11

Kada ljudi odlaze iz tvog života, pusti ih da idu. Tvoja sudbina nije vezana za ljude koji odlaze od tebe, niti to znači da su oni loši ljudi. To samo znači da je njihova uloga u tvom životu završena
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Ljudi koji odlaze Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljudi koji odlaze   Ljudi koji odlaze Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Ljudi koji odlaze
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Zashto ljudi psuju?
» Film koji preporučujete
» Koji hleb da kupim?
» Otkrijte koji vam vitamini nedostaju
» Običajni bonton u Srba

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
IZVOR LjUBAVI :: DRUŠTVO :: PSIHOLOGIJA-
Skoči na: